VLADIKA NIKODIM MILAŠ: Kosovska katastrofa sudbonosna za pravoslavnu crkvu u Dalmaciji

VLADIKA NIKODIM MILAŠ: Kosovska katastrofa sudbonosna za pravoslavnu crkvu u Dalmaciji

  • Opći pogled na prošlost pravoslavne crkve u Dalmaciji za minulih osamnaest vijekova (od ap. Pavla do polovine XIX vijeka) pokazuje sliku, koja je mnogo poučna za svakog pravoslavnog hrišćanina, a posebno za pravoslavnog Dalmatinca.

Zamonašen je na Badnji dan 1873. godine u crkvi Svetog Ilije u Zadru, dobivši ime Nikodim, a na Božić je rukopoložen u čin jerođakona.

Poučna je za sve pravoslavne hrišćane, jer se tu u punoj svjetlosti pokazala istina Spasiteljevog obećanja, da će On svagda biti sa Svojom crkvom, i da joj paklena vrata ne će odoljeti; poučna je ta slika za pravoslavne Dalmatince, jer u njoj vide sva stradanja predaka svojih za vjeru pravoslavnu i ustrajnost njihovu mušku u borbi za vjeru, te dakle živi primjer, kako treba da su i oni nepomični u odanosti k pravoslavnoj vjeri i gotovi, kao i predci im, pretrijeti radije i najveća stradanja, nego li popustiti u vjeri.

Samo prvih devet vijekova pravoslavna je vjera bila slobodna u Dalmaciji. Poslije toga počinju goniti tu vjeru, i do kraja XIII vijeka uspjeli su bili u tome toliko, da su pravoslavnu vjeru ispovijedale u Dalmaciji tek nekolike grčke kolonnje, koje su malo hiljada duša brojale. I valjda bi silnnci uspjeli bili istrijebiti iz Dalmacije i te grčke kolonije, te iskorijeniti sasvijem iz ove zemlje pravoslavlje, da nije Božji promisao poslao u Dalmaciju Srbe da ga sačuvaju.

Dolaskom Srba u Dalmaciju, pravoslavna se vjera već u XIV vijeku tu bujno razvija, i izgledi su svi bili, da će ona zavladati u svoj ovoj zemlji kao što je to bilo do pošljednje četvrti IX vijeka. Ali srpski car Dušan nije htio onoliko brige voditi o Dalmaciji, koliko su ga na to same prilike vremena nukale, te se i pravoslavna crkva nije tu mogla osnažiti onako, kako bi to bilo da se Dušanova vlast učvrstila na jadranskom moru.

Dogodila se poslije toga Kosovska katastrofa, koja je uzrokom bila kulturnom nazatku svega balkanskog poluostrva. „Es ist ein njeltgeschichtlicher Jammer,“ piše jenski profesor H. Gelcer, „dass der Ungluckstag von Kosovo Polje diesem herrlichen Volke (den Serben), dem edelsten aller Slavenstamme, die Herrshaft auf der Hamushalbinsel entriss und S. D. Magazin za 1850. str. 100. Ova kosovska katastrofa bila je sudbonosna i za pravoslavnu crkvu u Dalmaciji, jer je ista crkva skučena bila u slobodnom svom razvijanju. Dobilo je poslije toga u Dalmaciji svemoć latinsko sveštenstvo, a pod zakriljem državnih vlasti, i tada počinje otvoreno gonjenje pravoslavne vjere i sviju onih koji su tu vjeru ispovijedali. I to gonjenje trajalo je za nekoliko vijekova, sve do polovine XIX vijeka.

Koliko su je gonili tu vjeru, i da su je htjeli sasvijem iskorijeniti iz Dalmacije, vidjeli smo; ali smo i to vidjeli, da su je muški i oduševljeno branili plemeniti preci naši, i da za obranu njenu nijesu se oni bojali ni tamnice, niti drugih teških mučenja, i Bog im je bio u pomoći.

Jedan srpski učeni patriot, kad je pročitao prvu knjigu dokumenata o našoj crkvi, napisao je ovo: „pravoslavnoj crkvi dalmatinskoj treba da se cijelo pravoslavlje pokloni i da joj dade mjesto među svojijem najprvijem crkvama.“

Zaključak iz knjige Pravoslavna Dalmacija (1901. godine)

 

 

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru

Ostavite komentar