TRIFKO ĆOROVIĆ ZA "GLAS HOLMIJE": Čuvajmo se od zla domaćega!

TRIFKO ĆOROVIĆ ZA „GLAS HOLMIJE“: Čuvajmo se od zla domaćega!

  • Trifko Ćorović, osnivač SH, koji je ujedno i glavni i odgovorni urednik lista „Srpsko kolo“ najtiražnijeg ćiriličnog lista na planeti, štampanog na ijekavskom narječju,  dao je intervju za „Glas Holmije“. Riječ je o časopisu za književnost, istoriju i kulturu, čiji osnivač i izdavač je Srpsko istorijsko-kulturno društvo „Nikola Vasojević“ – Berane.

    Razgovarao: Goran Kiković, glavni urednik „Glasa Holmije“

KIKOVIĆ: Poštovani gospodine Ćoroviću, recite ukratko istorijat Srpskog Kola?
Srpsko kolo koje od 2015. godine izlazi u Srbiji potpuno je jedinstven časopis na ovom medijskom prostoru. Naime, riječ je o listu koji je pisan ćirilicom na ijekavskom narječju sa željom da se očuva izvorni srpski jezik i pismo. U vrijeme kada smo svjedoci kako okolni narodi prisvajaju srpsku kulturnu baštinu smatrali smo da je ovo jedan od najboljih načina da ukažemo da su ekavica i ijekavica potpuno dva ravnopravna narječja u srpskom jeziku ili kako to slikovito opisuje predsjednik Matice Srpske Dragan Stanić “dva plućna krila istog jezika”.

Srpsko kolo je list namijenjen građanima Srbije koji su porijeklom sa prostora zapadno od Dunava i Drine i srpske Crne Gore. Po svom sadržaju i temama Srpsko kolo se ne bavi samo problemima ljudi koji su sticajem nesrećnih ratnih okolnosti napustili svoja vjekovna ognjišta i svoj novi dom pronašli u Srbiji, nego i potomaka kolonista srpskih dobrovoljaca koji su prije sto godina počeli da se doseljavaju na prostor današnje sjeverne srpske pokrajine.

Naša je procjena da je u Srbiji danas svaki treći građanin porijeklom sa tih prostora i svako od njih je potencijalno naš čitalac. Treba napomenuti da su početkom dvadesetog vijeka u Hrvatskoj četvorica braće Pribićević: Svetozar, Milan, Adam i Valerijan pokrenuli listove Srbobran i Srpsko kolo. Ovi listovi su bili centralna glasila Srpske samostalne stranke, koja je okupljala Srbe u Hrvatskoj i Slavoniji u godinama pred Prvi svetski rat. U tom vremenu Srpsko kolo je bilo više okrenuto selu i običnom narodu i usmjeravalo je politiku Srba iz Hrvatske u tom periodu. Istorijske okolnosti su se promjenile, pa je samim tim misija sadašnjeg Srpskog kola drugačija, ali ista je težnja da list bude blizak običnom narodu i da na jasan način šalje poruke svojim čitaocima.

KIKOVIĆ: Jeste li zadovoljni tom misijom?

– Izdavač lista je Savez Srba iz regiona na čijem je čelu Miodrag Linta koji je odnedavno i predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu u Skupštini Republike Srbije. Zalažemo se da položaj Srba u regionu postane jedna od ključnih nacionalnih tema srpske državne politike. Procjena je da u regionu danas živi oko dva miliona Srba. Ako izuzmemo Mađarsku i Rumuniju, svi ostali pripadnici srpskog naroda izloženi su velikim problemima za koje bi matica Srbija morala da ima sluha. Posebno je teško Srbima u Crnoj Gori i Hrvatskoj koji su izloženi pravoj diskriminaciji. Nije lako ni našim sveštenicama SPC koji su često izloženi raznim pritiscima, jer predstavljaju posljednji bastion očuvanja srpstva u regionu.

Srpsko kolo u svom sadržaju gotovo uvijek iznosi one teme koje se tiču ostvarivanja prava u zemljama regiona, a posebnu pažnju poklanjamo kulturi sjećanja na naše nepravedno zapostavljene žrtve . Podržavamo rad svih onih srpskih institucija i organizacija koji se ovom temom bave. Odlučili smo se da Srpsko kolo napravimo što ekonomičnijim, ali da bude dostupan velikom broju čitalaca.

List se štampa na roto papiru u tiražu od 30.000 primjeraka, a svakodnevno bilježimo sve više posjeta na našem sajtu ssr.org.rs na kome se mogu pronaći elektronska izdanja svih dosadašnjih brojeva Srpskog kola. Sa ponosom ističemo da je ovo veoma moderno dizajniran list koji koristi samo one fontove koji sadrže srpsku ćirilicu. Time šaljemo jasnu poruku i svima onima koji još uvijek traže raznorazne izgovore zašto izbjegavaju srpsko pismo. Čitaoci se javljaju i sve aktivnije učestvuju u kreiranju lista. Svi oni koji se bave izdavaštvom vemoa dobro znaju koliko je teško opstati. Zahvaljujući zaista mukotrpnom radu Srpsko kolo se nametnulo kao autentičan list čiju su vrijednost prepoznale mnoge institucije zahvaljujući kojima smo do sada uspjeli da opstanemo.

ČETVRT VIJEKA U MEDIJIMA

Trifko Ćorović rođen je u Dubrovniku 1972. godine. U medijima radi od 1993. godine kada se kao grafički urednik zaposlio u „Sportskom Žurnalu“.
U svojoj dosadašnjoj karijeri radio je za mnogo dnevnih listova: Fraksfurtske „Vesti“, Pres, Naše novine, Pravda, ali i za periodične časopise poput „Argumenta“, TV „Novosti“, „Revije 92“, „Eha“, itd.
Sa ponosom ističe da je radio u svim srpskim zemljama. Tako je na prelazu milenijuma dvije godine proveo u podgoričkom „Danu“, a tokom 2014. godine nekoliko mjeseci proveo je u Banjaluci u redakciji dnevnih novina „Pres RS“.
Pored funkcije glavnog i odgovornog urednika „Srpskog kola“, urednik je i osnivač veoma uticajnog  portala „Slobodna Hercegovina“. Piše i za jedini list koji izlazi u srpskoj Hercegovini – „Glas Trebinja“. Živi i radi u Beogradu. Oženjen je, otac dvoje djece. Član je Udruženja novinara Srbije.

KIKOVIĆ: Kakva je Vaša saradnja sa sličnim časopisima i listovima u zemljama regiona?
– Trudimo se da budemo otvoreni prema svim redakcijama koje se bave položajem Srba u regionu. Rado učestvujemo i veoma smo zahvalni našoj Upravi za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu koja u saradnji sa UNS (Udruženje novinara Srbije) svake godine priređuje edukativne skupove na koje se odazovu mnoge kolege iz regiona. To je uvijek dobra prilika za razmjenu iskustava i za ostaviravanje novih kontakata i uspostavljanja saradnje. Izdvojio bih veoma dobru saradnju sa redakcijom programa za dijasporu RTS-a, a veoma smo ponosni smo i na saradnju sa “Glasom Holmije”.

KIKOVIĆ: Šta imate da poručite našim čitaocima ?
– Prošlo je 18 godina od kada sam radio u podgoričkom listu Dan. Istina je da svi radimo za platu, ali prava satisfakcija i motiv je kad imaš osjećaj slobode i prkosa, što je u listu Dan bio i osnovna pokretačka energija. Kao jednu od ružnih uspomena koju sam ponio iz Podgorice je dan kada je jedan od vođa tzv. neozelenaškog pokreta Bobo Bogdanović dolazio naoružan u redakciju i prijetio zaposlenima. Jedini grijeh je bio što je ta novina pisala istinu i zastupala nacionalne interese, tada, sasvim sigurno većinskog, srpskog naroda u Crnoj Gori. Godine prolaze, a proces asimilacije neumitno traje. Zvanična Podgorica danas vrši kulturni genocid i protjeruje Njegoševo pismo iz Crne Gore.

Postalo je degutantno gledati neke “novinare” u svojim televizijskim emisijama puni frustracija promovišu neke “istine”. Konstatno ponavljajući i fabrikujući falsifikate takvi kvaziintelektualci pokušavaju na silu da mijenjaju istoriju Srpske Sparte.

Podsjetimo čitaoce da je jedan od prvih ukaza koje je potpisao ustaški poglavnik Ante Pavelić bila uredba o zabrani upotrebe ćirilice na prostoru NDH. Jevanđelje po Mateju kaže „Čuvajte se lažnih proroka “ ili kako bi Njegoš formulisao ‘’Ne bojim se vražijega kota, no se bojim od zla domaćega’’.

OPASNE MANIPULACIJE MASKIRANIH MONTENEGRINA

Ovih dana u Srbiji promovisan je samozvani Crnogorsko-hercegovački pokret koji prosipa blagoglagoljive parole, ali u svom proglasu kažu da se bore za “očuvanje identiteta u Srbiji”. Pitam se zašto ne čuvaju srpski identitet u Crnoj Gori, zašto nisu animirali članstvo i na nedavno održanim izborima u CG glasali za srpskog kandidata na predsjedničkim izborima, zašto nikad nisu osudili Vladu CG za priznanje lažne države Kosovo ili zašto nisu podržali Srpsko nacionalno vijeće oko referendumskog pitanja na ovu temu…

KOGA ZAPRAVO ZASTUPAJU – ČELNICI CH POKRETA SMATRAJU DA IM JE U SRBIJI UGROŽEN IDENTITET

Svojim bahatim, neotesanim i neodmjerenim izjavama šaka čelnika tog pokreta svijesno želi da izazove što veću omrazu između Srba iz Srbije i Srba sa prostora Crne Gore i Hercegovine. Naša je nesreća što se uvijek nađu pojedinci kojima je lični interes iznad svakog drugog. Čuvajmo se „trojanskih konja“, kojih će svakim novim danom biti sve više. 

Čitaocima bih poručio da čuvaju svoje srpsko pismo i identitet, a prije svega da se drže SPC. Naša Sveta crkva nadživjela je svaku imperiju, pa i ona nečastiva vremena kada je brat ubijao brata. Preživjeće se i ova “montenegrinska” tmina i sačuvaće se iskonsko pravoslavlje u Svetovasilijevskoj i Svetosavskoj Crnoj Gori. Kad god pomislimo koliko je teško biti Srbin u Crnoj Gori sjetimo se mučeništva Svetog Stefana Piperskog, Svetog Joanikija Crnogorskog i mnogih drugih stradalnika koji su do posljednjeg daha čuvali vjeru prađedovsku.

KIKOVIĆ: Šta mislite o časopisu “Glas Holmije“ ?

“Glas Holmije” sa ponosom baštini tradiciju čestitih predaka, čuva Njegošev jezik i pismo i dostojanstveno prkosi onima koji bi i danas da rasprodaju “vjeru za večeru”. Slobodarski duh nepokorenih Vasojevića čuva Glas Holmije koja nije samo časopis, već i najsigurnija legitimacija čestitosti onih brda koja vijekovima mirišu na ljudskovinu.

Izvor: Glas Holmije

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru

Ostavite komentar