MITROPOLIT PORFIRIJE: Ne želim da Hrvatska bude na lošem glasu zbog ekstremista!

MITROPOLIT PORFIRIJE: Ne želim da Hrvatska bude na lošem glasu zbog ekstremista!

  • Nisam srećan zbog ekstremističkih pojava, prije svega zato što znam da većinska Hrvatska, iskreni vjernici katolici, ne podržavaju takve pojave. Gnušaju ih se! Od takvih pojava ograđuje se i svaki civilizovani građanin

porfirije_peric_0
Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije u vrijeme Vaskršnjeg posta u razgovoru za Srpsko kolo otvoreno priča o stanju pravoslavlja u Hrvatskoj i Sloveniji. Uprkos vidiljivoj asimilaciji, uzrokovanoj „linijom manjeg otpora”, mitropolit kaže da se nakon godina komunističke ideologije, ipak, povećava broj vjernika koji u Hrvatskoj nije zanemariv.

  • Koliko danas ima pravoslavnih vjernika u Mitropoliji zagrebačko-ljubljanskoj. Napravite poređenje sa periodom prije 1991. Kakav je položaj naše crkvene zajednice u Hrvatskoj, a kakav u Sloveniji? 

– I Hrvatska i Slovenija su članice Evropske unije, što znači da su, sa određenim razlikama, zakonodavna rješenja koja se odnose na položaj Crkve u društvu u skladu sa visokim standardima. Drugo je pitanje ko je pravoslavni vjernik? Onaj koji dolazi na bogosluženja i kao takav je aktivan ili onaj ko se tako privatno, javno ili u užem krugu tako deklariše. Po tom kriterijumu u Sloveniji, uzevši u obzir broj Srba koji tamo žive, procentualno je veći broj vjernika nego u Srbiji. U Hrvatskoj je sitaucija složenija. U tom smislu bila je složena i prije 1991. godine. Utoliko je teže dati egzaktan odgovor o broju vjernika. Za Crkvu su, prije svega, vjernici oni koji dolaze redovno na bogosluženja. Sa određenim zadovoljstvom mogu kazati da, uprkos problemima koji su aktuelni u današnjoj Hrvatskoj, broj pravoslavnih koji dolaze na bogosluženja nije zanemariv. Preobraženjski hram u Zagrebu gotovo uvijek pun je vjernika.

IMOVINA SPC
Pitanje se, s obzirom na obim i značaj baštine, u manjoj mjeri odnosi na Sloveniju, a više na Hrvatsku. Čini mi se da je bitno smanjen broj ugrožavanja i skrnavljenja naših hramova. U prethodnom periodu bilo je provala u hramove, ispisivanja fašističkih obilježja, prijetnji i slično. Nadamo se da takvih pojava više neće biti. U atmosferi bezbjednosti, u srazmjernoj mjeri, moguće je vraćanje crkveno-umjetničkog blaga koje je zbog devastiranja u ratnom požaru sklonjeno u Srbiju, tamo stručno zaštićeno i sačuvano za naredna pokoljenja. Primjer treba da bude pakračka Saborna crkva iz 18. vijeka, biser barokne arhitekture, koja se zajedno sa Vladičanskim dvorom lagano obnovlja, posle strašnog uništavanja devedesetih godina, i to zahvaljujući trudu vladike Jovana i pomoći dobrih ljudi, kao i pomoći države.
  • Stiče se utisak da je opstanak srpskog identiteta prilično ugrožen. Da li su naši ljudi crkveni, u kojoj mjeri djeca idu na vjeronauku, da li imaju priliku da nauče ćirilicu?

– Povezujući srpski nacionalni identitet sa crkvenošću, sa duhovnom pripadnošću pravoslavlju, samim pitanjem pogodili ste problem. Sagledajmo objektivno period prije navedene 1991. godine, tačnije od kraja Drugog svjetskog rata. Srbi u Hrvatskoj u velikom broju izjašnjavali su se kao Jugosloveni. Generacije su vaspitavane u potpuno ateističkom duhu, bukvalno iskorijenjene iz vjekovnog pravoslavnog predanja koje nas je i konstituisalo kao etnos. I gle: nestaju Jugoslavija i jugoslovenstvo kao ideologije, a bogoborni komunizam dio je istorije. Oni koji su živjeli u skladu sa takvom ideologijom našli su se u egzistencijalnom vakumu! Svi zajedno, mi sveštenici koji smo pozvani i prizvani da budemo njihovi pastiri i makar onaj dio našeg naroda koji se deklarativno izjašnjava da je pravoslavan, moramo korak po korak zajedno prilaziti Hristu, njegovoj ljubavi, ljepoti, slobodi života u Hristu, kako bismo se oslobodili od, prije svega, subjektivnih, ali i nekih objektivnih strahova i učvrstili se u ličnom i kolektivnom identitetu. Tako ćemo se osloboditi frustracija, lakše rješavati sve probleme, lične, porodične i narodne.

  • Region je zanijemio nakon incidenta hrvatskog TV voditelja i rečenice: „Pazite da vas četnički vikar ne prekolje.” Bili ste na čelu RRA i imate veliko isustvo na tom polju. Po Vašoj ocjeni, koliki efekat imaju ovakvi incidenti i da li je zabrana rada od tri dana adekvatna za govor mržnje? 

– Premda, kako kažete, zaista imam iskustvo na medijskom polju, stečeno, između ostalog i u regulatornom tijelu za elektronske medije u Srbiji, iskustvo poput ovog o kome govorite, na sreću, nisam imao. Lično smatram da je reakcija Hrvatske agencije bila zasnovana na zakonu i, uzevši sve okolnosti u obzir, primjerena slučaju. Ovakvi inicidenti imaju realan efekat kako na većinu, tako i na manjinu u hrvatskom društvu. Većini sugerišu da su pravoslavni Srbi njihovi neprijatelji i da prema nama treba postupati kao prema neprijateljima. Kod manjine, pravoslavnih Srba, ali i drugih, izazivaju strah, koji se podstiče i, rekao bih, fenomenima na koje danas obraća pažnju i čitava Evropa. Nisam srećan zbog takvih ekstremističkih pojava, prije svega zato što znam da većinska Hrvatska, iskreni vjernici katolici, ne podržavaju takve pojave. Gnušaju ih se! Od takvih pojava, vidjeli smo, ograđuje se i svaki civilizovani građanin. Ne želim da Hrvatska bude na lošem glasu zbog ekstremista.

NAŠ INTERES JE ŠTO BOLJI ODNOS SRBIJE I HRAVTSKE
Kvalitet života srpskog naroda u Hrvatskoj u veoma bitnoj mjeri, čini mi se presudno, zavisi od kvaliteta odnosa dviju država. Naš interes je da odnosi Srbije i Hrvatske budu što bolji. Naravno da postoji podrška naše matične države i njenih najviših zvaničika Srpskoj crkvi i narodu u Hrvatskoj. Čini, mi se, međutim, da bi ta pomoć trebala i mogla biti veća, kontinuiranija, organizovanija i konkretnija. Mnogi naši ljudi prepušteni su sami sebi i žive, kako je to najbolje moguće rekao vladika Fotije, u biblijskoj sirotinji i bijedi. O ovim problemima razgovarao sam i sa vrhom vlasti u Srbiji i dao neke prijedloge. Nadam se da ćemo uspjeti bar dio da realizujemo kako bi našem narodu ovdje bilo lakše.
  • Kakav je odnos sa rimokatoličkom crkvom i da li u ovom vremenu ima pokrštavanja?

– Sa Katoličkom crkvom lično imam sasvim korektne odnose. Prije svih sa nadbiskupom Bozanićem i drugim episkopima. Terminološki, pokrštavanje vezujemo za određenu vrstu pritiska, nasilja. Mitropolija zagrebačko-ljubljanska nema podataka o nasilnom prekrštavanju iz Pravoslavne crkve u Katoličku crkvu. Vjerovatno je bilo onih koji su bili nominalni Srbi, nominalni pravoslavni vjernici, koji su iz konformističkih ili utilitarnih razloga postali nominalni katolici. Pri tom, treba reći da postoji evidentan proces asimilacije. Šta su tome pravi razlozi, teško mi je da razumijem do kraja. Znam da postoji strah kod naših ljudi, ponekad objektivan, ponekad subjektivan, a ponekad i subjektivan i objektivan. Rekao bih, međutim, da se dobrim dijelom radi o liniji manjeg otpora. U svakom slučaju to je pitanje i izazov i za nas. Da li smo mi učinili dovoljno da toga ne dolazi? Naravno, ukoliko bude saznanja da postoji otvoreni pritisak da neko napusti Pravoslavnu crkvu, moja dužnost je da to nastojim spriječiti i da o tome obavijestim sve kojih se to tiče.

Evidentan je proces asimilacije. Rekao bih, međutim, da se dobrim delom radi o liniji manjeg otpora. U svakom slučaju to je pitanje i izazov i za nas. Da li smo mi učinili dovoljno da toga ne dolazi?

  • Stiče se utisak da su Srbi u Hrvatskoj, posebno na političkoj sceni, podijeljeni. Da li naš narod ima predstavnike koji se zaista bore za ostvarivanje srpskih nacionalnih interesa?

– Nema nikakve sumnje da srpski narod u Hrvatskoj ima svoje predstavnike koji se bore za ostvarivanje srpskih nacionalnih interesa. Sjvedok sam njihovog pregnuća i lične žrtve. U političkom životu je, pak, legitimno da postoje razlike u mišljenjima i razlike u viđenju načina za ostvarivanje političkih ciljeva. Moja je želja i nastojanje da predstavnici našeg naroda, nezavisno od toga kojoj partiji pripadaju, uvijek definišu minimum nacionalnih interesa oko čijeg ostvarenja ne smije biti sporova. Treba reći i to da su i dalje neriješena pitanja stanarskih prava, isplate penzija, u ratu oštećenih ili srušenih nepokretnosti, devizne štednje, radnog staža…

ISKORISTIMO PRILIKE DA OSTANEMO SVOJI
Iskoristimo prilike da ostanemo svoji
Da ponovim, sa zadovoljstvom, povećava se broj vjernika na bogosluženjima, postoji mogućnost da djeca uče vjeronauku, i imaju priliku ne samo da nauče ćirilicu, na primjer u SKD Prosvjeta, nego i da se kvalitetno školuju u našoj gimnaziji u Zagrebu. Nadam se da će takve prilike ubuduće koristiti još veći broj mladih, jer to zavisi i od naše svijesti i odlučnosti, zavisi i od naše spremnosti da, za početak, koristimo ono što nam je na raspolaganju.
  • Za nekoliko dana proslavljamo najveći hrišćanski praznik Vaskrs. Šta biste poručili pravoslavnim vjernicima?

– Ne znam da li ste gledali Kišlovskog film Tri boje plavo? To je san o ujedinjenoj Evropi. Njegovi filmovi znaju da budu poezija i literatura. Film se ne završava himnom evropske zajednice, već himnom ljubavi 13. glave Poslanice Korinćanima, a poruka te himne jeste: tri boje plavo našeg mediteranskog neba, odakle je evropska civilizacija i krenula. Čovjek, ako ljubavi nema, ništa je. Sve što je stvoreno, stvoreno je ljubavlju. Sve što vrijedi i što traje, inspirisano je ljubavlju.
Ljubav i eros su tajanstvene niti i konopci, kojim nas Bog privlači sebi. Bog je poslao sina svog, ne da sudi svijetu, nego da se svijet kroz njega spase. Luda ljubav Božija, kako kaže sveti Nikolaj Kavasila, karakteristika je onoga što zovemo agapi, nesebična, koja ne traži svoje, koja se ne nadima. Sve je to tako jednostavno.
Čini nam se kad pogledamo tragediju života i kad sagledamo svu onu „bijedu ljudsku bez Boga”, kako bi rekao Blez Paskal, kad bi đavo upitao Boga zašto voli čovjeka, mislim da Bog ne bi mogao da odgovori na to. Ljubav izmiče svakoj kategoriji saznanja, zato je nemoguće iskazati. Ona je djelo i čin Boga i čovjeka. Hristos Vaskrse – Vaistinu Vaskrse!

Trifko Ćorović/SRPSKO KOLO

 

 

 

 

 

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo

Ostavite komentar




* Zakon o javnom informisanju – član 38: Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo.

Mišljenja iznijeta u komentarima privatno su mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Slobodna Hercegovina