Bilećka trilogija: Kaparisao ime za prezime


  • U ljetnoj dokolici često smo nabrajali smiješna i neobična prezimena u Hercegovini.Tako je Jovo Kenjalo preko Radio Sarajeva zatražio da mu se objelodani da želi promijeniti ime i prezime. Kada su ga pitali kako želi da se ubuduće zove, on je odgovorio….

trilogija
Ljeto nije obilovalo bogzna kakvim sadržajima, ali su studenti i đaci koji su se školovali izvan Bileće unosili novotarije i raznolikost u ovaj grad.Prepričavali su se novi filmovi koje ćemo tek gledati, skidale su se pjesme s “Metronoma”, organizovane su igranke u Kukića kući i večernje sjedjeljke na podzidi kraj popove kuće, gdje su se redovno vršile prozivke šetača.
I kako je noć odmicala, šetača je bivalo sve manje, te bismo pod okriljem ljetne mjesečine pod prozorima svojih simpatija uz gitare svirali i pjevali serenade i bili rado slušani. Još se u javnosti nisu bili pojavili Dubrovački trubaduri a mi smo već tada pjevali “Dok palme njišu grane”. Bilo je tu i romansi i starih gradskih pjesama kojima se nastavljala tradicija gradskog života. Blizina Dubrovnika, mora i Dalmacije uveliko je uticala u izboru i prihvatanju dalmatinskih pjesama koje su se u to vrijeme vrtjele na radiju i razglasnim stanicima.
Omiljene pjesme bile su nam “Tamo na rivi”, “Kada pođem ja sa brodom”, “Tri sulara su”, “Niti sam ja seljanka niti sam varošanka”, “Ribar plite mrižu svoju”, “Kad mjesec zablista vrh Marjana gore”, “Sjela Mare kraj mora”, “Plovi barka, duboko je more”, “Daleko mi je biser Jadrana”… Bile su to lagane melodične pjesme koje su se najčešće grupno pjevale. Zbog toga i nije čudno što je Bileća u to vrijeme imala i najveći broj navijača splitskog “Hajduka”.

vojo (2)

Nekadašnji ulaz u Bilećki park Pometno gumno tu smo se najčešće okupljali

 

Pisali smo dosta stidljivo i prva ljubavna pisma, i obično se počinjalo sa: “Draga S…, oprosti što ti se obraćam sa Ti, ali to činim iz ličnog osjećanja…” A u đačkim spomenarima obavezno smo otvarali zavrnuti list u desnom uglu spomenara na kome je pisalo “Baš si radoznao”, a onda smo najčešće upisivali svoju želju:

Ti me pitaš koga volim,
Evo da ti odgovorim:
Brzo čitaj prva slova,
Eto Tebi odgovora.

Smiješna hercegovačka prezimena

Boravili smo i ispred hotela, te na Zidu uzdisaja, preko puta Opštine. Sjedjelo se i na Pometnom gumnu (ulaz u park).
Šuškalo se da je udbaš svojevoljno petokraku nad spomen-pločom kod ulaza u park obojio u crveno jer je isklesana od kamena, ali nije ličila na partizansku nego na američku.
U ljetnoj dokolici često smo nabrajali prezimena koja su smiješna i neobična a česta su u Hercegovini: Balj, Vreća, Guzina, Zaguz, Zaklan, Zec, Kašiković, Kenjalo, Kokotović, Murguz, Pičeta, Prtilo. Priganica, Kurčeta, Raguz, Sadžak, Dangubić, Glušac, Svorcan, Batinić. Čevaljuga, Čokorilo, Čorlija Džodžo,, Prodan, Peksin, Glibo, Grebo.. kao da je neko ležao potrbuške i izmišljao što grđe, to bolje. Bilo je kažu i gorih, ali su ih svojevremeno mijenjali. Ima ih koji nisu htjeli da mijenjaju svoje prezime . Ovdje je zanimljivo napomenuti da je Jovo Kenjalo preko Radio Sarajeva zatražio da mu se objelodani da želi promijeniti ime i prezime. Kada su ga pitali kako želi da se ubuduće zove, on je odgovorio: Rade Kenjalo.

DANGUBIĆI

Govoreći o tim smješnim prezimenima, jedan ovdašnji hurmorista se zapitao: kako bi bilo kada bi nam predsjednik opštine bio Lažetić, a pomoćnik mu Dangubić. Za komandira milicije najbolje bi bilo kada bi izabrali Batića pa da on stvari sredi po svome A poslije neka narod piše žalbe i molbe kod Slijepčevića i Glušca.I još kada bi se našao kakav Tepavčević, da nakon svega, održi govor, Neka se zna..(Šćepan Aleksić:“Ime i prezime“)

Jedne ljetne večeri pedesetih godina prošlog vijeka grupa studenata i srednjoškolaca, stanovnika đačkih domova u Mostaru, predvođeni Dojčinom Ivkovićem i Mehmedom Kapičićem, na zidinama gradskog parka malo glasnije su na taktove ruske melodije zapjevali:

Patamu što mi pitomci
Sjebo nas je đački dom,
Svakim danom makaroni,
Kupus, geršla nedjeljom.

U Bileći su tada boravili zatvorenici koji su izdržavali višegodišnje zatvorske kazne zbog Informbiroa pa je grad bio pun agenata, špijuna, sudske policije i udbaša, koji su na to reagovali kao na unutrašnjeg neprijatelja. Tu noć svi su proveli u zatvoru.
Bila je to svojevrsna parodija mladih ljudi koja se odnosila na teške uslove u đačkim domovima, a za njihove roditelje pravi šok. No, zahvaljujući intervenciji roditelja i uglednih Bilećana sve se završilo na tome da je to bilo bezazleno mladalačko ispoljavanje protesta bez ideološke obojenosti i bez posebnog uticaja na okolinu, pa im je izrečena samo usmena opomena.


PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo



Ostavite komentar