Običaji i vjerovanja (10): Čuda u Hercegovini

Običaji i vjerovanja (10): Čuda u Hercegovini

  • Ratnički kult likova „zmajskog“ porijekla, Marka Kraljevića i Miloša Obilića, ovladao je mnogim srpskim krajevima. I Hercegovina nije bila toga pošteđena. (Marko Kraljević je mitski junak divovske snage, uvijek u pratnji vile i vilovitog Šarca.

velibor

Njegov lik se smješta u vrijeme kada su Turci sasvim ovladali Balkanom. Za Nevesinje i selo Slato postoji jedno predanje da je na Resini, koja se okomito spušta prema Slaćkom polju, jasno „uklesana“ ogromna potkovica. Činjenica je da postoji prirodno udubljenje, a narodna mašta je imala svoj uticaj i taj izgled potkovice pripisala kopitama Šarca, konja Kraljevića Marka. Mještani Slata prenose predanje kako je Marko sa svojim Šarcom od mjesta Vidova glava preskočio polje, udrio kopitom od Slaćke grede, te je ostao biljeg, koji se zove „kopita u Slaćkim gredama“.)

U kosovskom mitu, pored kulta kneza Lazara, postoji i kult Miloša Obilića – simbola žrtve, nade, vjere i junaštva. Milošu se pale svijeće i podižu crkve. Mnogi srpski krajevi imaju crkve Miloševke. Jedna Miloševka je i u Luci, kod Nevesinja. Ta crkva, posvećena Uspenju Presvete Bogorodice, sagrađena je na mjestu „Ocrkavlje“, gdje je po predanju bila i prije pravoslavna crkva. Osvećena je na Veliku Gospojinu 15. avgusta 1894. godine, a obnovljena 1978. godine.
Postoji priča da je na mjestu gdje se sada nalazi crkva u Luci, trebala da bude rimokatolička crkva. Naime, seljani rimokatoličke vjerospovjesti imali su namjeru upravo na tom mjestu, koje je po predanju od starina sveto pravoslavno mjesto, naprave rimokatoličku crkvu. Mještani pravoslavne vjeroispovjesti su se pobunili, te epilog sve priče jeste da je namjera rimokatolika „pomjerena“ tri kilometra dalje od Ocrkavlja, a to se mjesto, danas, zove „latinsko groblje iza Oblog brda“.

01

Crkva „Miloševka“ posvećena Uspenju Presvete Bogorodice

Novija istorija za ovo mjesto zabilježila je zanimljive priče. Za vjerodostojnost priča, a s obzirom na postojanje živih svjedoka, najbolje je bilo razgovarati sa njima, što sam i učinio 04. jula 2010. godine. Svjedočanstvo su dali Milan Telebak i Miroslav Bulajić. Na osnovu svjedočanstva, priča glasi:

Prvo čudo se desilo 24. aprila 1997. godine. Vremenske prilike, neuobičajene za kalendarski dio godine, mogle su se poistovijetiti sa ledenim dobom. Padala je ledena kiša i sve je ledilo od nje. Čak je i područje sela i okoline ostalo bez električne energije, što je uzrokovano padom dalakovodnog stuba. Ukratko rečeno, nikome nije bilo jasno šta se dešava.
Upokojio se Slobodan Glogovac. Rodbina i prijatelji, mještani Luke, organizovali su se da se iskopa grobno mjesto za pokojnika. Negdje na dubini od oko jednog metra u zemlji naišli su na poklopnicu – neobičan stari grob, sljemenastog oblika, okrenut više na sjeveroistok, umjesto na istok.
Taj grob je jednim dijelom „smetao“ da se napravi grobno mjesto za pokojnika. Dogovor prisutnih je bio da se čekićem pokuša malo odbiti kamen, kako bi se moglo uklopiti grobno mjesto za pokojnog Slobodana Glogovca.
Miroslav Bulajić je bio u grobu koji se kopao. Udar čekića je prouzrokovao da je zvono na crkvi zazvonilo! Naime, ljudi koji su se nalazili iznad groba, povikaše da se prestane udarati, jer je zvono zazvonilo! Ponovni udarac čekićem potvrdio je prethodno. Zvono se ponovo oglasilo! Rad je prekinut, počišćen kamen i grob za pokojnog Slobodana proširen je na drugu stranu.
Kroz rupu koja je bila prečnika oko deset centimetara, u popločanom grobu prisutni su vidjeli kosti u komadu koje su se žutjele kao vosak.
Očevici događaja, kojih je bilo desetak, među kojima su i naši svjedoci, Milan Telebak i Miroslav Bulajić, kazaše da se zvono oglasilo dva puta!
Ovdje možemo dovesti u vezu vjerovanje koje glasi da je grešno skrnaviti vječni spokoj duša, a rođenih poslije Hristovog doba. Jer, ko to čini izlaže se velikoj opasnosti. Nakon sahrane rodbina i ostali mještani saznaše za ovo Božje davanje.
Drugi događaj u Luci se zbio u noći između 31. avgusta i 01. septembra 2001. godine. Padala je ne tako jaka kiša, a pogotovo ne takva da bi mogla prouzrokovati neku štetu.
Ali, te noći je sa crkve skinut cio bakarni krov (zajedno sa daščanim dijelom) u jednom komadu i položen sjeverno od crkve 7-8 metara. Izjutra, prvi primjetiše čobani šta se desilo sa crkvom. Sa preslice je pao čeoni krst, a donji lijevi krst se zaokrenuo i tako ostao. Spomenik koji je tada bio jedini u cijelom groblju bez krsnog obilježja oboren je na zemlju i ispucao! U groblju je i jedno drvo (jasen) bilo prepolovljeno.
Šta se desilo, Bog sami zna!? Mještani su imali tumačenje da je to bila opomena i kazna za narušavanje spomenika, koje je uslijedilo prije toga na oko mjesec dana, a prilikom podizanja nove ograde oko groblja umjesto postojeće kamene ograde.
Pored navedenih događaja, a kao prilog njihovom kazivanju, može se navesti vjerovanje mještana da je na ovome području groblja i crkve nekada bilo naselje i manastir. U groblju i oko groblja prilikom kopanja nalaze se temelji građevina, keramika i cigla. Na ovom lokalitetu ima oko 35 stećaka.

KRST

U Hercegovini postoje mnoga mjesta na kojima se mogu vidjeti usamljeni krstovi, koji potiču iz nepoznate prošlosti. Ta mjesta sa krstovima, obično se nazivaju upravo po njima, postavši toponimi i orjentiri.

02

U sred groblja u Luci, gdje se nalazi i crkva Miloševka, pored jednog jasena, nalazi se bijeli krst. Po izgledu i konturama lika na njemu, može se zaključiti da je star sigurno nekoliko vijekova. Isti takav krst, kako kažu mještani, nalazi se na još nekim lokacijama u kraju, kao na primjer njima najbliža, na Mačipolju u selu Lakat, te u Zaboranima, i drugim mjestima.
Čovjek je oduvijek raznim obredima pokušavao da utiče na pojave koje su mu donosile nevolje. Tako i ovdje, prema kazivanju mještana, krst se kreči da bi se selo i okolina zaštitilo od nevremena, grâda, suše i ostalih nepogoda koje bi prouzrokovale da naredna godina ne bude plodna i rodna. Od davnina prisutan je ovaj sujevjerni obred krečenja krsta. Po predanju, krečenje krsta je bilo redovno svake godine. U Luci, u poslednje vrijeme ta redovnost izostaje, te se to čini povremeno.
Priča o krstovima iz davnih vremena ne završava ovdje. Ovakvih usamljenih krstova ima još po nevesinjskom kraju. Između mjesta Grabovice, Drežnja i Slata prostire se brdo Nekudina. Na Nekudini, pored stećaka, vijekovima prkosi usamljeni „krst“. Taj spomenik u obliku krsta i veličine čovjeka, oduvijek se pamti kao orjentir odnosno odredišna tačka.
U Nevesinju ima bezmalo svako selo ovakva krsna obilježja, za koja važe ista ili slična predanja. Kao primjer može se navesti predanje iz Grabovice i Udrežnja, koje kaže da kada su Turci krst oborili godinama je grâd bio selo, dok ga ponovo nisu podigli.
Isto tako, mnoga hercegovačka mjesta, pored Nevesinja, imaju ovakve krstove, koji postojano odolijevaju vijekovima.
U Izgorima kod Gacka, na Graovištu, jedan lokalitet mještani nazivaju „Krst“. Mjesto je dobilo naziv po usamljenom krstu. Zanimljivo je da je krst okrenut u pravcu zapada, a u blizini istoga nalaze se čak tri „grčka“ groblja.
Vezano za to mjesto, neobičnu priču ispričao je Ranko Mastilović iz Trebinja. Naime, Ranko je ispričao kako su mnogi mještani, među kojima i njegova rođena sestra i rodica, vidjeli mnogo puta u proljeće, krajem aprila i početkom maja mjeseca, na strani ispod krsta pojavljivanje neobičnog prstenja. Dva prstena, jedan sa zelenim a drugi sa crvenim kamenom, pojavljuju se na površini i tako privuku pažnju prolaznika. I ko god pokuša da se sagne i uzme ih, oni se izmaknu. Tog dana, onaj ko vidi to prstenje ima veliku glavobolju!
Narod toga kraja, znajući za tu neobičnu pojavu, priču veže za predanje da tu negdje postoji zakopano blago. Kažu da kada se pronađe blago, ne smije ga ljudska ruka pomjeriti dok ga prvo ne pomjeri bijeli jarac bez ikakvog biljega na sebi.
Mističnost tog područja oduvijek je plijenila pažnju. Za navedeni krst se povezivala i priča da je za njim, u Drugom svjetskom ratu, poginuo čovjek – a pucanj se nije čuo!
Takođe, postoji priča da je pokojni Milan Mastilović, prolazeći tim putem, vidio neka neobična ukazanja, te sav izbezumljen dolazio kući.
Priče koje se temelje na neobičnom ostavljamo zapisane. Ne znamo čime su one izazvane?! Bog će vremenom, prije ili kasnije, staviti pečat na navedeno!

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo

Ostavite komentar




* Zakon o javnom informisanju – član 38: Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo.

Mišljenja iznijeta u komentarima privatno su mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Slobodna Hercegovina