Srebrenica – ključna tema srpske istoriografije

Srebrenica – ključna tema srpske istoriografije

  • Na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Beogradu predstavljeno je izdanje Republičkog centra za istraživanje rata i traženje nestalih lica Republike Srpske, knjiga Bitka za Srebrenicu – rat za civilizaciju autora Dušana Pavlovića.

Dušan Pavlović, Miloš Ković, Milorad Kojić, Goran Latinović i Dragoslav Ilić (FOTO: T. ĆOROVIĆ)

– Knjiga Bitka za Srebrenicu–rat za civilizaciju, autora Dušana Pavlovića, nastala je kao rezultat istraživanja događaja u srebreničkoj regiji od 1992. do 1995. godine, i biće osnova za rad međunarodne komisije za Srebrenicu prema zaključku Vlade – rekao je direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić i dodao da imamo dosta materijala da sliku o Srebrenici u domaćoj i svjetskoj javnosti preokrenemo, bez osporavanja bilo čije žrtve.

KOVIĆ: TEMA KOJOM HITNO MORAMO DA SE POZABAVIMO

Recenzent knjige Miloš Ković rekao je da se cijela srpska istorija na Zapadu gleda kroz temu odbrambeno-otadžbinskog rata, posebno Srebrenice i Sarajeva.
– Na nas je udarena jedna vrsta pečata, i cijela srpska istorija se zbog Srebrenice posmatra kroz nametnutu krivicu. Naša nauka hitno treba da se pozabavi temom Srebrenice. To još nije dovoljno dobro shvaćeno u Beogradu, ali na sreću, jeste u Banjaluci – istakao je Ković i naveo da se u posljednjih nekoliko godina izdvojilo nekoliko akademskih središta koja se sistematski bave ratovima od 1991. do 1999. godine.

– Osim Beograda, tu je svakako Banjaluka, prije svih Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. Ovdje se pojavilo nekoliko istraživača koji su posljednjih godina objavili nekoliko dragocjenih knjiga – kaže Ković.

Prema Kovićevim riječima, ova knjiga je zasnovana na izvorima, a posebno su značajna svjedočenja muslimana koji su bili dio kolone 28. divizije koja se kretala prema Tuzli i koji su masovno izginuli u borbenim dejstvima.

– Ova knjiga pisana je mirno, sa određenom empatijom prema neprijateljskoj strani. Kada se piše o Srebrenici svaka rečenica mora biti odmjerena, i ovo je knjiga koja će narednih godina biti nezaobilazna i ovdje i u svijetu – naglasio je Ković.
Ković, koji je i profesor na Odjeljenju za istoriju Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, smatra da je Srebrenica ključna tema naše istoriografije u narednim godinama i da je „važnija od car Dušana ili kralj Milutina”.

U Potočarima sahranjeno 2.000 vojnika Armije BiH
Kojić je napomenuo da je u Srebrenici bilo žrtava na svim stranama, te da je svima u BiH potrebna istina, a ne lažno predstavljanje jednih kao žrtava, a drugih kao zločinaca.
– Mi smo već objavili šta se dešavalo Srbima od 1992. do 1995. godine i da smo popisom žrtava došli do podatka o 2.600 stradalih Srba, od čega je pedesetoro djece i više od 150 žena. Upravo nas je pokušaj nametanja stereotipa i jednostrane priče o događajima u Srebrenici i pokušaja nametanja krivice Srbima potakao da uradimo ovakvo istraživanje – naglasio je Kojić i dodao da je Centar posredstvom ove publikacije došao do određenih činjenica i podataka koji su u potpunosti drugačiji od onih navedenih u presudama Haškog tribunala i onoga što pokušava da bude nametnuto Srbima.
– Više od pola ukupno stradalih u Srebrenici bili su pripadnici 28. divizije takozvane Armije BiH. Mi imamo podatak o više od 2.000 stradalih pripadnika te jedinice koji su sahranjeni u Potočarima, što u potpunosti mijenja bošnjačku priču koja je nametnuta, da su tamo stradali muškarci i dječaci, svjesno izbjegavajući da se utvrde okolnosti stradanja i njihov status – naveo je Kojić.

O knjizi je govorio i drugi recenzent dr Goran Latinović koji je istakao da je studija o Srebrenici nastala kao posljedica višegodišnjeg istraživanja Dušana Pavlovića, kao i njegovog uvjerenja da srpski narod ima pravo na istinu.

– Svi poklonici jednostranog viđenja građanskog rata na području Srebrenice uporno zaobilaze teško stradanje pravoslavnih Srba 1992. i 1993. godine tokom kojeg je u više od 60 muslimanskih napada ubijeno preko 2.000 ljudi. Potresna svjedočenja o brutalnim ubistvima civila naveli su autora da primjeti da ti zločini koji su ostali mahom nekažnjeni predstavljaju svojevrsni nastavak zločina lokalnih muslimanskih ustaša iz Drugog svjetskog rata – rekao je Latinović i dodao da je autor primjetio da su muslimanske snage na području Srebrenice u proljeće 1993. godine bile praktično poražene i da ih je spasilo proglašenje Srebrenice zaštićenom zonom Ujedinjenih nacija.

– Dogovorena demilitarizacija, u stvari je izostala. Čitava divizija tzv. Armije Bosne i Hercegovine djelovala je iz Srebrenice prema vojsci Republike Srpske, što je moralo da izazove srpski odgovor, posebno zbog saznanja da se spremala hrvatska agresija na Republiku Srpsku Krajinu – rekao je Latinović i istakao da su muslimanske snage u oružanim dejstvima protiv vojske Republike Srpske u jednom loše pripremljenom i izvedenom proboju prema Tuzli kao legitimni vojni cilj, u stvari, pretrpjele veoma velike gubitke.

– Ako se tome dodaju i žrtve iz međusobnih obračuna raznih frakcija unutar poražene strane, autor je ukupne vojne gubitke tzv. Armije Bosne i Hercegovine u ljeto 1995. godine na području Srebrenice procijenio na 4.500–5.500 boraca – rekao je Latinović i dodao da je Pavlović u knjizi naveo primjere gdje su muslimanske snage prilikom povlačenja pred vojskom Republike Srpske, palile srpska sela i ubijale srpske civile i zarobljene vojnike, a da je bitka za oslobođenje Srebrenice bila istovremeno i bitka za odbranu Bratunca i Zvornika i za očuvanje teritorijalne cjelovitosti Republike Srpske.

ZLOČIN SE DESIO MIMO ZNANJA I ODOBRENJA KARADŽIĆA I MLADIĆA

– Pavlović nije ustuknuo pred neprijatnom činjenicom da su pojedini Srbi nakon vojne pobjede uzimali pravdu u svoje ruke motivisani osvetom zbog krvoprolića koje je na tom području trajalo duže od tri godine. To je djelimično kompromitovalo srpsku pobjedu, ali je otvorilo niz pitanja na koja je teško dati pouzdan odgovor, posebno u vezi sa ulogom pojedinih obavještajnih službi zapadnih sila u tim tragičnim događajima. Autor je izričitog stava da predsjednik Republike Srpske dr Radovan Karadžić i komandant glavnog štaba vojske Republike Srpske general Ratko Mladić nisu ni planirali niti naredili strijeljanje između 1.800 i 2.800 muslimanskih zarobljenika sa područja Srebrenice. Taj ratni zločin desio se mimo njihovog znanja i odobrenja, što je posebno važno ovdje istaći – zaključio je Latinović.

Dušan Pavlović i Miloš Ković (Foto: T. Ćorović)

Autor knjige Dušan Pavlović rekao je da je istraživanje za ovaj projekat trajalo više od sedam godina i da je ovo pokušaj da se srpskom narodu, kao i porodicama žrtava svih naroda ponudi istina o dešavanjima u srednjem Podrinju.
– Knjiga bi trebalo da pomogne da razriješimo probleme u vremenu u kojem živimo i da ostavimo što manje problema generacijama koje dolaze. Ova knjiga je zamišljena i kao početak ozbiljne diskusije o tome šta se zaista dešavalo na tim prostorima.

T. Ćorović / Srpsko kolo 

 

 

 

 

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru

Ostavite komentar




* Zakon o javnom informisanju – član 38: Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo.

Mišljenja iznijeta u komentarima privatno su mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Slobodna Hercegovina