SLIVLJA: Rodno selo harambaše Pere Tunguza

SLIVLJA: Rodno selo harambaše Pere Tunguza

slivlja

Pero Tunguz (Slivlja, 1840 — Trstenik[1919.) je bio hajdučki harambaša i jedan od vođa u srpskim ustancima u Hercegovini. Pred kraj života prijavio se kao dobrovoljac u Prvom svjetskom ratu i aktivno učestvovao u proboju Solunskog fronta. Pero Tunguz je rođen 1840. godine u Slivljima od oca Lazara, trgovca i majke Marije, domaćice, u porodici porijeklom iz Pive. Veoma mlad odlazi u hajduke gdje se brzo ističe hrabrošću pa uskoro zasniva svoju četu.
Tokom 1874. i u prvom dijelu 1875. zajedno s ostalim hercegovačkim glavarima i hajdučkim harambašama učestvovao je u pripremama ustanka. Sredinom 1875. njegova četa je na Vjetrenom kod Zaloma ubila nevesinjskog kadiju Saliha Korkuta, a potom i gatačkog barjaktara Ibricu Kovačevića na Hercegovom vrelu u Fojnici. Ovo je razljutilo lokalne muslimane i turske glavare koji su se brutalno osvetili. Porta je da bi smirila nemire u Hercegovinu poslala komisiju koja je nudila ustupke i samoupravu. Zauzvrat su tražili da Nevesinjci protjeraju Pera Tunguza i njegovu četu sa svoje teritorije. Knjaz Nikola je preporučio Nevesinjcima da prihvate ponuđeno. Pod ovakvim pritiskom Tunguz je obećao da će dobrovoljno povući četu u Donju Hercegovinu, ali se, čim su se njegovi pratioci povukli, predomislio i vratio se na Udrežnje. Istu noć, sa 4. na 5. jul je postavio zasjedu na Ćetnoj poljani u Bišini. Narednog jutra, oko 9 časova, naišao je turski karavan iz Mostara sa zalihama za vojsku u Nevesinju. Hajduci su napali karavan i ubivši nekoliko Turaka zaplijenili njihov tovar. Na povratku ka Udrežnju su se sukobili i sa turskom patrolom koja je išla u susret karavanu. Ovaj događaj se često smatra početkom hercegovačkog ustanaka protiv turske vlasti – Nevesinjske puške.
Pero Tunguz je tokom čitavog ustanka često predvodio samostalne napade na turske karavane i utvrđenja, rijetko poštujući mišljenja ostalih vođa.
Nakon što je Austrougarska na Berlinskom kongresu dobila pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu, Pero Tunguz se sa većim dijelom svoje čete stavio u njihovu službu kao dio pandurskog korpusa. Nakon što su i mladići iz BiH uključeni u regrutaciju Hercegovci su počeli novi ustanak. Perova buntovna i rodoljubiva priroda nije izdržala pa se priključio ustanku bez obzira na pozive knjaza da Hercegovci miruju. Tunguz se sa svojim pandurima nalazio u stanici u Ulogu koja je prva napadnuta 11. januara 1882. Pomažući ustanicima „iznutra“ uspio je da privoli posadu na predaju. Nakon ovoga se Tunguz aktivno uključio u ustanak i postao jedan od njegovih vođa.
Ovaj ustanak, u kome je ravnopravno učestvovao srpski i muslimanski živalj, je zvanično ugušen 22. aprila 1882, a vođe ustanka su prebjegle u Crnu Goru gdje su pohapšeni i internirani.
Ni u poznim godinama nije mirovao pa je, iako je već imao preko 70 godina, kao dobrovoljac otišao u Prvi svjetski rat, preživio povlačenje preko Albanije i na kraju učestvovao u proboju Solunskog fronta. Nakon toga je jedno vrijeme živio u Nikšiću pa u Trsteniku gdje je i umro 1919. Kosti su mu naknadno prenesene u Nevesinje.

Izvor: Vikipedia

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru

Ostavite komentar