PROMOVISANA KNJIGA DR MILANA MICIĆA: Srpski dobrovoljci u Velikom ratu – posljednja epska generacija

PROMOVISANA KNJIGA DR MILANA MICIĆA: Srpski dobrovoljci u Velikom ratu – posljednja epska generacija

  • U Beogradu je predstavljena knjiga Amerikanci srpski dobrovoljci iz SAD-a 1914 – 1918, autora dr Milana Micića

 

Poštovaoci srpske ratničke tradicije 7.6.2019. u Domu vojske Srbije prisustvovali su promociji nove knjige dr Milana Micića, Amerikanci srpski dobrovoljci iz SAD-a 1914–1918.

Jedan od recenzenata potpukovnik dr Miljan Milkić je naglasio da Micić ukazuje na pojedince i na taj način bezlične brojeve stotine hiljada pretvara u ličnosti koje imaju svoj identitet, svoja osjećanja, svoje nade i strahove.

– Po načinu na koji pristupa istraživanju i pisanoj interpretaciji svojih istraživačkih rezultata Micić podsjeća čitaoca da istorija jeste sociologija prošlosti, ali on ide i korak dalje i u svoje analize uvrštava i psihologiju. Svojom identifikacijom pojedinca autor ukazuje na društvena kretanja i objašnjava čitavu epohu o kojoj piše – rekao je Milkić i dodao da autor uočava i analizira sve probleme koje je dolazak dobrovoljaca prouzrokovao kako na ličnom planu tako i u širem kontekstu srpskog nacionalnog bića i stvaranja nove južnoslovenske države.

ZNAČAJAN PRILOG ZA SRPSKU NAUKU 

Autor je u knjizi ovjekovječio 25 kazivanja o srpskim dobrovoljcima koji su došli iz SAD-a. Njihove sudbine upoznaje na osnovu porodičnog sjećanja što predstavlja veliku vrijednost ove knjige.

– Ova knjiga je značajna za istoriju Prvog svjetskog rata, ali je značajna i za sociologe, kulturologe i za istraživače koji se bave izučavanjem srpske vojne i narodne tradicije – rekao je Milkić.

GUSLE SU IH ODRŽALE

Drugi recenzent potpukovnik dr Dalibor Denda je uvrstio Micića u plejadu velikih istoričara srpskog dobrovoljačkog pitanja.

– Ono što ga razlikuje od ostalih istraživača jeste jasan stav da je to pitanje autentično srpsko, a ne jugoslovensko pitanje – rekao je Denda.

Na stranicama ove knjige čitaoci se susreću sa ljudima različitih sudbina, karaktera, u svojoj osnovi sa dinarskim Srbima koje karakteriše avanturistički duh, želja da se trbuhom za kruhom oproba sreća u nekom novom svijetu hiljadama kilometara daleko.

– Ono što im je zajedničko jeste srpska ideja na kojoj su odrastali prije svega uz zvuke gusala – rekao je Denda.

Denda je parafrazirao rečenicu jednog od prikazanih dobrovoljaca: „Kada je u San Francisku čuo guslara kako poziva Srbe da stanu pod srpski barjak srce mu je zaigralo i nije mogao da izostane pa da sve zlato ovoga svijeta u Americi zadobije.“

UNAPRIJED OSUĐENI NA SMRT 

Autor je rekao da se dobrovoljci  u srpskoj kolektivnoj svijesti nalaze na margini.

– Kada govorimo o srpskim stradanjima u Velikom ratu dobrovoljci se spominju samo uzgredno. Govori se najčešće da su došli preko okeanskih zemalja iz SAD-a i Rusije, a o njihovim karakterima i ko su oni bili, šta su značili za srpsku vojsku u vojnom pogledu, a šta su značili u političkom pogledu imamo malo saznanja – rekao je Micić.

Dobrovoljci srpske i crnogorske vojske u Velikom ratu mahom su Srbi austrougarski državljani. Iako je bilo i dobrovoljaca Kraljevine Srbije koji nisu podlijegali procesu mobilizacije.

– Srbi iz Bosne i Hercegovine, Like, Banije, Korduna, Dalmacije, Slavonije, Boke Kotorske, Banata, Bačke i Srema kao austrougarski državljani su bili unaprijed osuđeni na prijeki sud. Čekala su ih vješala i streljački stroj. Porodice bi im bile projterivane u logore, a imovina konfiskovana – rekao je Micić i dodao da se dobrovoljci u ratnim operacijama nisu predavali.

– U rumunskoj vojsci danas postoji jedan mit o Srbima, a nastao je za vrijeme borbi na Dobrudži koji kaže da se Srbi nikada živi ne predaju, jer su borbama na Dobrudži u slučaju opkoljavanja vršili samoubistva da ne bi pali neprijatelju u ruke i na taj način štitili svoje porodice – rekao je Micić.

SVAKI ČETVRTI SRBIN U AMERICI POŠAO JE U DOBROVOLJCE 

Većina srpskih dobrovoljaca austrougraskih državljana krenula je za srpskom nacionalnom idejom. I u političkom smislu su izražavali želju svojih krajeva iz kojih su poticali da se ujedine u jednu cjelinu sa Kraljevinom Srbijom. Bez obzira koliko su se oni borili za Kraljevinu Srbiju, učestvovali su u stvaranju, kao rezultat rata, jugoslovenske države Kraljevine SHS.

Ujedno u narednom periodu od 1918. do 1941. bili su njeni čuvari i njeni simboli, pogotovo u krajevima gdje su bili kolonizirani tzv. sjeverni krajevi jugoslovenske države. Banat, Bačka, Baranja, Srem i Slavonija je prostor na kome je između dva svjetska rata formirana 201 dobrovoljačka kolonija. Uoči Drugog svjetskog rata živjelo je oko 100.000 članova dobrovoljačkih porodica.

– Jugoslovenske vlasti su ih tu naseljavale da štite nesigurne granice prema Rumuniji, Mađarskoj i na nekim područjima gdje nije bilo većinsko južnoslovensko odnosno srpsko stanovništvo. Nije čudo to da su oni 1941. godine bili prvi na udaru, protjerivani  u NDH i ubijani u mađarskoj okupacionoj zoni odnosno u Bačkoj i Baranji. Njihovim uništavanjem i protjerivanjem okupatorske vlasti obračunavale su se sa njima koji su bili simbol srpstva – rekao je Micić.

KAKO DO KNJIGE

Knjiga „Amerikanci srpski dobrovoljci iz SAD-a 1914 – 1918“ može se dobaviti kod autora (063 451640) i kod izdavača Banatski Kulturni centar Novo Miloševo ( 063/783-155, 063/644-369, banatskikulturnicentar@gmail.com. 

Dobrovoljci iz ovih krajeva borili su se za otadžbinu Srbiju, koju prije toga nikada nisu vidjeli. Srbija je postojala i živjela samo u njihovim snovima.

– Srbija i Crna Gora su u Prvom svjetskom ratu bile srpske države. Ne smijemo se odricati dobrovoljaca koji se borili u redovima crnogorske vojske – naglasio je Micić koji se potom osvrnuo na dobrovoljce iz Amerike.

– Njih je u periodu od 1914–1918. bilo od 9.000 do 10.000. Po nekim podacima kažu da je 45.000 Srba bilo u Americi, 40.000  u Austrougarskoj i 5.000 u Crnoj Gori. Po ovoj računici znači da je u Americi svaki četvrti Srbin bio dobrovoljac – rekao je Micić i dodao da su tamošnji Srbi bili dio jednog velikog evropskog pokreta koji je nastao u vrijeme velike seobe naroda od 1815. do 1930. godine. Tada je oko 50 miliona Evropljana prešlo u SAD i stvaralo tu zemlju.

NA METI SVIH SRPSKIH NEPRIJATELJA

–  Srbi su radili poslove u željezarama, rudnicima, na siječi šume, na pruzi, na ispiranju zlata, obavljali su najteže poslove, a živjeli su u svojim zajednicama, na obodima američkih gradova. Postojala su dva Saveza Srba, Srbobran (Lika, Banija, Kordun, Bosanska Krajina) i Zora koji su bili Savez svih Srba. U organizaciji prikupljanja dobrovoljaca učestvovalo je više država. Finansijska pomoć koja je dolazila od strane Francuske, a logistička pomoć je dolazila od strane Velike Britanije Dobrovoljci iz Amerike, prebacivani su u kamp u Kanadi gdje su ih obučavali britanski oficiri, zatim britanskim brodovima idu do francuskih luka – rekao je Micić. On se osvrnuo na dobrovoljce koje su izuezno snažne ličnosti.

– U Americi su se naučili svemu onome što mlad čovjek koji ima novac može da nauči, alkoholu, kartanju, tučama. Kao takvi bili su prilično nezgodan vojnički materijal. Kako pretvoriti avanturistu u vojnika. Izvještaji srpskih oficira govore da su vrlo hrabri i skloni oružju, jako vole srpskog vojnika, neće da slučaju oficire, a prema podoficirima gaje potpunu antitezu – rekao je Micić. On je dodao da je u srpskoj vojsci postojao običaj da se vojnik udari, opsuje, ošamari, ponizi.

-Dobrovoljci to nisu dozvoljavali i dolazilo je do incidenata i tuča, dok vojvoda Bojović nije izdao naređenje da niko ne smije onoga ko je strani državljanin, a dobrovoljac,  da ruži, šamara i bije. Srpski dobrovoljac je izdržao dva velika rata, izdržao je da promjeni državu, da promjeni uniformu i strahuje za svoju djecu. Izdržao je nehumanu kolonizaciju između dva rata, kada ti dobrovoljci, ratni pobjednici nisu dobili ništa, čak ni zemlju u vlasništvo, ni krov nad glavom. umirali su po Banatu, Sremu i Bačkoj po spahijskim štalama i jazbinama. Po broju umrlih 79 % su bila djeca do dvije godine – rekao je Micić koji se potom osvrnuo ma sudbinu dobrovoljaca u narednom periodu.

DOSLJEDNI U DRUŠTVU KOJE IH JE MARGINALIZOVALO

– Dobrovoljci su izdržali masovna ubijanja 1941. od strane mađarskog okupatora u Bačkoj.  Dočekali su 1947.  godine uredbu Aleksandra Rankovića da se Savez ratnih dobrovoljaca Kraljevine Jugoslavije zabranjuje kao fašistička organizacija. Ostatak svog života proveli su sa tim biljegom u društvu koje nije priznavalo njihove zasluge. U društvu koje ih je zaboravljalo, među svojom djecom koja su se okrenula drugim putem. Zaboravljeni, na marginama, u zadnjim sobama svojih kuća. Ostali su monarhisti, dobrovoljci, ljudi, kao posljednja epska generacija  – rekao je Micić.

On se na kraju programa  zahvalio recenzentima potpukovniku dr Milanu Milkiću i potpukovniku dr Daliboru Dendi, kao i organizatoru promocije iz Udruženja potomaka ratnih dobrovoljaca 1912–1918. Branku Milovanoviću.

Foto i tekst: Dragana Bokun
IZVOR: SRPSKO KOLO

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru

Ostavite komentar




* Zakon o javnom informisanju – član 38: Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo.

Mišljenja iznijeta u komentarima privatno su mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Slobodna Hercegovina