PISMO GLAVARA CRNE GORE MLETAČKOM SENATU IZ 1722. GODINE - IZRAZ ŽALA ZA IZGUBLJENIM CETINJSKIM I TREBINJSKIM MANASTIROM

PISMO GLAVARA CRNE GORE MLETAČKOM SENATU IZ 1722. GODINE – IZRAZ ŽALA ZA IZGUBLJENIM CETINJSKIM I TREBINJSKIM MANASTIROM

  • Namjera ovog članka je da pokaže međusobnu solidarnost predstavnika Crne Gore i naroda Crne Gore  sa ostalim djelovima srpskoga naroda u trenutku kada je Dalmacija i Boka odlukom mletačkog Senata ostajala bez svog pećkog arhijereja Stefana Ljubibratića.

PIŠE: Goran Ž.  Komar

Progon vladike, dobro je to znano, odigrao se od časa njegovog ustoličenja na Sretenje 1719. do 1722. godine. Inicijativu za progon dao je zadarski nadbiskup Vicko Zmajević. Znalo se o odbrani srpskog vladike koju su pružili hercegnovski rimokatolici (Popović, Herceg Novi, 1924), prof. Nikola Papadopulos, generalni providur Alovize Močenigo Treći, ali malo, nedopustivo malo, o odbrani koju su učinili glavari Crne Gore. Vidi se da je u Crnoj Gori budno ispraćena afera koju je proizveo Zmajević i već 1722. kada mletački senat svoju odluku čini konačnom, glavari se obraćaju Veneciji, to jest senatu.

Ne znam kako današnjoj Crnoj Gori ponuditi jasnijeg uvjerenja o istovjetnosti naroda, njegovom jedinstvu u narodnosti i Crkvi, njegovim političkim težnjama?  U pismu Crnogorci pružaju svoju narodnosnu legitimaciju potpuno jasno kao i glavari Crne Gore u pismu koje sam prethodno pokazao, a koje su sredinom 18. vijeka poslali providuru Bolduu. Ovo pismo napisano je u periodu vladavine mitropolita Danila Petrovića, ali njegovi sastavljači su glavari Crne Gore. Oni jednako kazuju o miniranju cetinjskog manastira i manastira Tvrdoš.

Crnogorski glavari uputili su, dakle, protestno pismo mletačkome Senatu 1722. godine, u času kada je već formalizovana i putem generalnog providura dovršena akcija progona mitropolita Stefana Ljubibratića-Ruđića iz provincije, to jest, teritorije Republike. On je rezidirao u Novome, u crkvi Sv. Oca Nikolaja u blizini hercegnovske Saborne crkve Sv. Spasa čiji je graditelj njegov prethodnik, mnogozaslužni za narod i Crkvu vladika Savatije. Međusobna relacija crnogorskog vladike Danila i primorskog vladike Savatija, pa kasnije i njegovog nasljednika i sinovca Stefana je ispunjena međusobnim pomaganjem, a svakako sviješću o pripadnosti jednoj matici crkvi svetoj srpskoj patrijaršiji u Peći.

Crnogorci u pismu ističu svoje zasluge za oslobađanje i prinošenje teritorija u Morejskom ratu, a zatim, pišu o opakom djelovanju „biskupa Zmajevića“, kako je i u Perastu djelovao, posebno apostrofirajući smaknuće viteza Bujovića (misli se na kapetana Vicka). Ističu velike žrtve u oba rata, posebno gubitke crkava i manastira pominjući uništenje Tvrdoša i cetinjskog manastira. Nema sumnje da je ova predstavka stigla kao izraz podrške i odbrane mitropolita Stefana, a nju je mogao podstaći i vladika Danilo. Pominju se konačno i biskupi (barski i ostali) i dobar suživot.

Dokument se čuva u Državnom arhivu Venecije i ovdje čitaocima pružam prepis savremenom ćirilicom najvažnijeg dijela ove opširne predstavke: „I u prvu i u ovu sadašnju rat kako su vjerno služili i krajine prisvojili na službu Vašega prevedroga vladanija, mnogo svojega dobra i svoje braće i svoijeh krasnijeh cerkvih i manastirah izgubili, a biskup Zmajević ni jednoga dobra ni službe nije učinio Vašemu prevedromu vladanju nako štetu i sramotu u zlo i smutnju kako i u Perast što je činio ubit viteza Bujaovića (!) tako i sad radi da krajinu pokolje i smuti.

U toliko se mi svi opšte čudimo kako mu išta vjerujete pošto je ovoliko pasanije godišta mir i ljubav bila po među Vaše i naše biskupe i popove i fratre i kaluđere. Bilo je u Zadar i vlastelah mletačkijeh koji su bili arhiepiskupi, također i u ovu krajinu prvijeh vašijeh biskupah ali nije ove mutnje bilo nego su se u veliku ljubav i u mir držali i za tu prvu njih(ovu) slogu vazda je bio napredni poso gospodski uzrok ot Smeće nako Vas sila i nepravda Zmjevića u srdce zaboli i u rani i smuti, a rana i smuća koja je ot duše i ot vjere velik lijek prosi.

U toliko prosimo mir i slobodu vjeri i duši i neka se Vami pozna vjerna služba za koju smo mnogo krvi prolili i braće svoje i blaga i manastira i cerkvih izgubili. U prvu rat izgubismo cetinjski i trebinjski manastir poradi službe Vašega prevedroga i preuzvišenoga vladanija, a sad ovo zlo i ovu sramotu dočekasmo i ni za jedno zlo đelo naše nako za laže i nepravedne  knjige koje piše biskup Zmajević. Zaisto se mnogo prostire i mnogo šipe što mu nije ot Gospodina Boga rečeno ni od Svetih Apostol zapoviđeno. Zaisto, mnogo slave i oholosti prosi i želi ovoga malovremenago svijeta, a to mu nije ništa ot preše ni(ti) može s tezijem ništa dobit nako koju smutnju učinit i sebe ot Boga otlučit i jada paklenoga nasljedit kako i prvi anđel ili kako i Juda predatelj Hristov.

Mi se svi Gospodinu Bogu molimo i u Vašega prevedroga vladanija prosimo da se ova smutnja ugasi dokle je vrijeme i dokle su ljudma puna srdca vjere u službe, zašto ako Zmajević i huli na nas i na našu vjeru, nije istinu reka ni istinu pisao, nego sve nepravo piše. A mi smo, hvaleći Boga, cvijet ot vjere i zakona pravoga grčaskoga a jezika slavnoga junaštva srbskoga i suproć vraga vjeri Hristovi vazda sa oružjem stojimo i kršćanskoj gospodi vazde vjerno pomagamo branit Cerkvu i vjeru i gospodstvo uzvisit…“

Detalj iz pisma u kojem kazuju: „a mi smo, hvaleći Boga, cvijet ot vjere i zakona pravoga grčaskoga, a jezika i slavnoga junaštva srbskoga…“

Riječi i misli crnogorskih glavara iz 1722. godine su žive i djelatne.

 

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru

Ostavite komentar