OBJEKTIV BEZ MASKE: Dučićevim stopama kamenom zemljom Hercegovom

OBJEKTIV BEZ MASKE: Dučićevim stopama kamenom zemljom Hercegovom

  • Svaki čovjek je rođenjem osuđen na smrt. Na žalost, bili mi bogati ili siromašni, živjeli u palatama kakve imaju šeici u Abu Dabiju, ili u kolibama od pruća, zov sudbine ne možemo izbjeći. Ali prestaje li naš život onoga trenutka kad nas naši bližnji spuste u hladnu zemlju? 

DA 01

E,  to zavisi od nas samih i našeg života dok hodamo. Rijetki su oni koji odluče da se uhvate u koštac sa sudbinom i postanu besmrtnici. Oni čiji se život nastavlja i posle smrti, o kojima će se pričati i posle smrti mene kao pripovjedača.

To su oni čiji duh još uvijek hoda kamenim ulicama, lovi ribu na Trebišnjici i odmara ispod platana. A u svemu tome napiše i neku pjesmu ženi. Sigurno već znate o kome govorim. Kakva bih Hercegovka bila da ne spomenem našeg Jovana Dučića.

Ma, nema osobe sa obje strane Drine, čak i šire, samo, što mi volimo da gledamo, kako kažu ovdje, u se i u svoje kljuse, koja nije čula za kneza pjesnika. Slobodno pitajte dijete u zabavištu koje još uči ono naivno Petliću pevaču, a i moju baku od 74 godine.

da 02

Oni sigurno neće znati opisati njegovu poeziju, stil, ili nabrojati sva djela, ali znaće da je Hercegovac. „ej, pa on je naš“-uzviknuće kada ih pitate. A ja kažem ono svetsko, a naše. Međutim, koliko god da se hvalimo, nisam baš sigurna da bi bio ponosan, na nas zemljake, da nas vidi kako se gegamo po kamenu, umjesto da čvrsto stojimo.

Dok prolazim njegovim Trebinjem, kao da shvatam šta znače njegovi stihovi, koje sam nekada čitala do kasno u noć i znam ih na pamet. Kad bacim pogled na Crkvinu shvatam šta je htio onim -verujem u Boga i u srpstvo. A znao je naš Jovo u koga treba vjerovat, vidite i sami ljude da ne spominje.

Znao je da će nam te riječi biti itekako potrebne u ovome vremenu nedaća. Vjerovanje u Boga i srpstvo jedino nas može spasiti. Ali nas treba spasavati od nas samih i naše nesloge.

dajana

Foto: Miloš Salatić

E, da…

Bio je i Dučić i džentlmen, što bi danas rekli, gospodin svoga vremena. Zašto se na njega ugledamo samo kad nam odgovara i umirimo svoju savjest, ili mislimo da umirimo. Kad opsujemo nekom, sjetite se da i vi imate majku, sestru, a možda i kćerku. Sjetite se Pesme ženi svaki put kad ih podcjenjujete.

Znao je on našu ćud, da smo pomalo na svoju ruku. Znao je da su u nama jablanovi veliki tijelom, ali i duhom. Znao je da možemo rasti, ali i da nas vjetrovi nesloge mogu saviti ili još gore posijeći.

Znao je koliko je tvrd kamen ispod ovih naših stopala ranjenih istorijom, ali u taj kamen uspio je ubaciti kako kaže seme kedra, te nepobedive svete srži. Dao nam je ponos da nam bude krv titana, da uspijemo i kad padamo.

Mislio je dobri nas čika Jovo i na one što odlaze iz rodne grude. Pokazao je da nije bitno gdje je tijelo, već duša, a njegova jošleluja zemljom predaka. Ustani Dučiću pa da vidiš kojim stopama idemo, a trebali bi tvojim.

Ustani ti koji si mislio na nas pjesnike: a kao pjesnik ti ćeš biti, stranac u svetu i u gori od osama što se ushiti, i hladnih zvezda što sagori.  Samo moramo naučiti da ne budem stranci prema samom sebi, jer on nije ostao za nas stranac ni preko mora, a ni za sebe.

A kao svi pjesnici sigurno je bio stranac za sebe, i nije shvatao ponekad svoju genijalnu ćud. Ali to je jedna sasvim druga priča.

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo

Ostavite komentar




* Zakon o javnom informisanju – član 38: Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo.

Mišljenja iznijeta u komentarima privatno su mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Slobodna Hercegovina