"MOSTARLUK" U BEOGRADU: Aleksini stihovi probudili vjeru u srpsko vaskresenje u dolini Neretve

„MOSTARLUK“ U BEOGRADU: Aleksini stihovi probudili vjeru u srpsko vaskresenje u dolini Neretve

  • Prvo druženje Mostaraca u Beogradu održano je 5.oktobra na Zemunskom keju na splavu „Beolido“ u organizaciji obnovljenog Udruženja Mostaraca.

Posle otadžbinskog rata Udruženje je prestalo sa radom, kada je imalo isključivo humanitarni karakter, a sada je ideja okupljanja, kako je rečeno na početku programa, „da se produže uspomene i sjećanja na sve mimosvijetne Mostarce i Mostarke, događaje i dešavanja koja su im krasila život u mladosti, te da dio kulturološko- jezičke i govorne autentičnosti prenesu na mlade koji Mostarluk žive samo kroz priče starijih“.

GRAD LJUDI

Na početku oko 200 okupljenih Mostaraca pozdravio je domaćin, predsjednik Udruženja Blagoje Rebić, a među njima posebno one koji su, kako je rekao, priče o Mostaru i njegovim žiteljima u svojim koferima pronjeli širom planete,poput legende fudbala Ivana Ćurkovića i opravdano odsutnog Duška Bajevića.

-I kako su oni darivani darom da riječima slikaju, opjevali i obojili Mostar kao grad okupan Suncem, kojeg na kraju kontinenta i na vratima Jadrana neobuzdana, a beskrajno lijepa Neretva i razdvaja i spaja, ja ću o Mostaru reći da je to bio grad ljudi, kako grad velikog Alekse Šantića, proslavljenih sportista, priznatih umjetnika i privrednika, tako i grad Ćafeta, Grete, Stampija, Ice Voljevice i Vase Kise, grad u kome su mediteranski šarm, hercegovački krš i ljepota rijeke Neretve stvarali neponovljive karaktere i likove – nadahnuto je rekao predsjednik Rebić poželivši Mostarcima „da im sve lijepe uspomene i sjećanja nikada niko ne pokida.“

– Da svi mostovi koje sazidasmo u jednako lijepom i toplom Beogradu niko ne čini upitnim, da svi mostovi prema vama dragi naši prijatelji, stameno stoje i zrače ljepotom Neretve, da tragovi mostarske duše nikad ne presuše –poručio je Rebić.

OBNOVA SABORNE CRKVE KAO ZAVJET

Govoreći za „Srpsko kolo“ Rebić je objasnio da je Udruženje obnovilo svoj rad u aprilu ove godine,a da je prva forma Udruženja, s obzirom na prvenstveni humanitarni karakter, prestala da postoji završetkom ratnih devedesetih godina.

– Ljubav mnogih, te osjećaj pripadnosti jednog dijela bića gradu u kojem stasamo ponovo nas je okupila sa željom da tu dobru energiju generišemo kroz Udruženje i kada treba zapjevati i važnije kada treba pomoći, a nama je jedan od glavnih ciljeva da jedni drugima pomažemo. Udruženje se finansira isključivo iz dobrotvornih priloga i donacija,a a tako želim da pohvalim sve naše Mostarce koji pomažu obnovu jednog od najstarijih pravoslavnih hramova u ovom dijelu svijeta, Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru, koja je bila do temelja srušena u ratu. Mi ćemo se i kao Udruženje uključiti da što više naših ljudi animiramo da se ta obnova završi – istakao je Rebić na kraju razgovora.

POKLON ZA IVANA ĆURKOVIĆA – LEGENDU MOSTARA I PARTIZANA

Ove godine obilježava se i 150 godina od rođenja veliko pjesnika koji predstavlja simbol Mostara, Alekse Šantića, a u okviru svečanog programa večeri član Upravnog odbora Udruženja Tomo Bajević uručio je monografije  o Aleksi Šantiću istaknutim Mostarcima u znak zahvalnosti za doprinos Udruženju, i to proslavljenom fudbaleru Ivanu Ćurkoviću, privredniku i humanisti Ristu Čaliji, i znamenitim Mostarkama Zori Šišić i Zemiri Damjanović.

Veče nije moglo proći bez nekoliko Šantićevih stihova koje je recitovao pevač Rale, a onda je nostalgično druženje nastavljeno uz sevdalinke karakteristične za Mostarski kraj, a u kojima su opjevani Stari most, Neretva i mostarski sokaci.

Legenda jugoslovenskog fudbala, proslavljeni Ivan Ćurković, rođeni je Mostarac, gdje je živio do svoje dvadesete godine i napravio prve fudbalske korake. Za „Srpsko kolo“ rekao je da je ovakva inicijativa osnivanja Udruženja, druženja i okupljanja veliki i lijep potez.

– 1964.godine došao sam u Beograd, ali Mostar je za mene ostao temelj kojI ne mogu zaboraviti. Bio je moj. Često odlazim u Mostar, tamo imam dio familije, i svaki put kad odlazim iznova se radujem. Sjećam se početaka u „Veležu“. Tu su nastali moji prvi sportski koraci, tu se rodila ljubav za sportom uopšte. Prvo sam trenirao plivanje, a od 14- te godine došao je fudbal. Prvi profesionalni ugovor potpisao sam u „Veležu“ sa 17 godina i tada otvorio vrata jedne šire priče o mojoj karijeri – ispričao je Ćurković čiji je tok dalje karijere svima poznat.

KUNIĆEVA „GUVNA“ NA PLATNU

Mostar živi i kroz slike Mostarca Kunić Dragana, slikara koji, iako je 1992.godine izbjegao iz rodnog grada, motive Hercegovine, kamena, brda i neba ne zaboravlja.

– Hercegovina je zemlja dovoljno bogata i raznolika da me uvjek iznova i snažno motiviše. Ti mostarski lukovi mostova, ulice, sokaci, behari, mostarske bašte… ostavili su mi trag u sjećanju. Često slikam i tzv. „guvna“, to su mjesta gdje se sijala pšenica i žito. To je kultno mjesto bilo jer ono što tu stvoriš, što žetvom dobiješ, od toga ćeš živjeti cijele godine. Toga puno ima u Popovu polju, odakle su moji, međutim danas su ta guvna nažalost uglavnom napuštena- objasnio je Kunić, koji je pravnik po struci, ali od 1989. slika.

Član je Udruženja primjenjenih umjetnika Srbije i iza sebe ima dosta izložbi u značajnim državnim galerijama, a od predratnog vremena nije napravio izložbu u Mostaru, pa je to ideja i želja koju se trudi da i ostvari uskoro.

HUMANITARNI RAD TOKOM RATA

Kunićevu sliku pogleda na „Velež“ sa istočne strane mosta Udruženje je poklonilo istaknutom humanisti, dobrotvoru i privredniku Ristu Čaliji koji je mnoge Mostarce u ratnim godinama hranio i oblačio.

-Aprila 1992. godine, mi Mostarci, smo se angažovali i ujedinili da pomognemo našem narodu. Imao sam firmu i inostranstvu i finansijski sam dobro stajao. Našao sam prostor u kom smo se u Beogradu okupljali, a zatim i registrovali Udruženje, tada pod imenom Udruženje Mostaraca i prijatelja Mostara Aleksa Šantić sjećao se Čalija i da je nedeljno tri šlepera hrane i odjeće slato za istočnu Hercegovinu.

 

-Dobili smo ogromne količine hrane i slali narodu. Udruženju su se priključili mnoga imena, poput glumca Gojka Šantića koji je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu pravio moleban za Mostar. Puno sportista nam se priključilo i davalo pomoć. Šaljivo su nas zvali „Vlada u egzilu“, ali bitno je da su Mostarci tih teških godina bili izuzetno zbrinuti i da niko nije bio gladan – zaključio je Čalija dodajući da je i posle Dejtona narodu teško, a da su Srbi tamo i danas u teškom položaju.

Ali kao što je veliki patriota i najpoznatiji Mostarac Aleksa Šantić napisao u svojoj pjesmi „Ostajte ovjde“: „Ovdje vam svako bratski ruku steže — U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta; Za ove krše sve vas, sve vas veže: Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta. Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovo grije, —Gorki su tamo zalogaji hljeba gdje svoga nema i gdje brata nije…“

Događaju su prisustvovali i predsjednici bratskih hercegovačkih Udruženja, Gačana, Trebinjaca, Bilećana i Nevesinjaca.

Vesna Vuković

 

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru

Ostavite komentar