• Čvrsto sam i potpuno uvjeren da se sudbina Rusije, moja sopstvena sudbina i sudbina moje porodice nalaze u ruci Boga koji me je postavio na mjesto na kome se nalazim. Ma šta se desilo, pokoravam se Njegovoj volji svjestan da nikada nisam imao drugu pomisao do da služim zemlji koju mi je On povjerio.

Piše: Milana Babić / Stanje stvari

Izložba „U susret ruskom caru“, topao doček u Muzeju Hercegovine u Trebinju. Jelena Vlačić Pujić i ja pripovijedamo učenicima IX 1 OŠ „Vuk Karadžić“ i IX razreda Područne škole u Petrovom Polju o predanosti, dostojanstvu, borbi, ali najprije o služenju Gospodu i Rusiji posljednjeg ruskog cara.

Priča o Nikolaju Drugom Aleksandroviču i njegovoj porodici ujedno je i priča o teškom vremenu prepunom neizjesnosti i nemira (pobuna Crnomorske flote, Ruska revolucija 1905, Prvi svjetski rat, Februarska revolucija, Oktobarska revolucija), ubistava (velikog vojvode Sergeja Aleksandroviča, predsjednika Savjeta ministara Petra Arkadijeviča Stolipina, Grigorija Jefimoviča Raspućina).

Procesi udara, spolja i iznutra, na temelje Svete Rus tekli su neprestano. Bez obzira na talase neprijateljskih dešavanja car ostaje nastavljač mesijanske ideje Istočnog rimskog carstva – zaštitnik pravoslavnih hrišćana. U duhu drevne tradicije kao „Car-Baćuška“ šalje svoje darove svuda po svijetu: Egipat, Palestina, Sirija, Rumunija, Srbija, Bugarska, Crna Gora, Turska. Kao takav, car je prepreka svijetu koji se rađa iz pepela revolucija, baklje satanske slobode koje su iz temelja potresle Zapadnu Evropu i donijele jedan talas besmisla – euforije u kome onostranost i vječnost izlaze iz rječnika i, posljedično, iz duša.

Novom svijetu smeta ustrojeni osmišljeni svijet pravoslavne ikumene, materijalizovan u ruskoj državi i caru kao koji je vozglavljuje. Engels piše: „Nijedna revolucija, ni u Evropi, ni u svijetu, ne može konačno da uspije i pobjedi dok god postoji sadašnja ruska država.“

Car pokušava da obnovi poredak dopetrovske Rusije. Za vrijeme Nikolaja II RPC je proslavila više svetih nego u čitavom 19. vijeku. Od 1894. do 1912. podignuto je 211 manastira i 7546 hramova.

U vrijeme rata protiv Japana, 1905-te godine, car je spreman da se povuče sa trona i zamonaši, po ugledu na svog slavnog pretka patrijarha Filareta.

Milana Babić sa učenicima na izložbi „U susret ruskom caru“

Godina 1914-ta, ulazak u Prvi svjetski rat, zaštita koju pruža i iskazuje ruski car od nas Srba pravi vječite dužnike. Pričamo djeci zašto je car Nikolaj naš car, o njegovim potezima kojima nas je zauvijek zadužio.

Pričamo o mučeništvu cara i carice i njihove djece. Pričamo pažljivo birajući riječi, jer nas mnoštvo širom otvorenih očiju gleda sa trepetom.

Pričamo o jednom državnom modelu koji je živio 17 vijekova i koji je potonuo sa nestankom Ruskog carstva. Strašno ubistvo koje je prekinulo tako dragocjenu nit …