KOŠARKAŠKA LEGENDA PREDRAG ŠUPUT: U Teslingradu su me zvali Mrkela, iako sam navijao za Partizan!

KOŠARKAŠKA LEGENDA PREDRAG ŠUPUT: U Teslingradu su me zvali Mrkela, iako sam navijao za Partizan!

  • Istinska košarkaška legenda srpske košarke Predrag Šuput zagazio je u petu deceniju života, ali i dalje aktivno igra za klub koji je osnovao – KK Dunav iz Apatina.

Rođen u Gospiću, odrastao u Ličkom Osiku, doživio je sudbinu kao i većina Srba iz Krajine, koji su zbog ratnih okolnosti svoj novi dom pronašli u Srbiji. U razgovoru za Srpsko kolo on se prisjetio svojih sportskih početaka i košarkaškog razvoja koji je počeo u Teslingradu (Ličkom Osiku).

POČEO KAO FUDBALER

– Igrao sam košarku, ali me je više zanimao fudbal u Ličkom Osiku. Dobro mi je išlo, ali onda sam u pubertetu naglo izrastao i dostigao 100 kilograma. Nisam više mogao da trčim za malim igračima – priča Šuput, uz osmjeh, i kaže da je njegov brat bio ubijeđen da će postati ozbiljan fudbaler.

– Igrao sam na poziciji lijevog krila, a kako je u to vrijeme Mitar Mrkela bio popularan, dobio sam nadimak po njemu. Volio sam fudbal, ali sam odlučio za košarku – kaže Šuput i dodaje da je manji teren i veći kontakt sa loptom bio presudan u toj odluci.

– Lijevo krilo u fudbalu tokom devedeset minuta možda u pet akcija dođe u kontakt sa loptom, dok je košarka dinamičnija i intezivnija, što je mnogo bliže mom temperamentu – kaže Šuput.

Šuput je imao 14 godina kada je počeo rat u Hrvatskoj. Svakodnevni život pa i sport trpe brojne promjene.

TEREN U APATINU NOSI NJEGOVO IME

Krajem avgusta prošle godine u okviru akcije Sto terena za jednu igru kompanije Mozzart u Apatinu je obnovljen teren koji nosi ime Predraga Šuputa.
– Velika je čast imati teren sa svojim imenom. Na ovakvim terenima smo svi mi počeli. U klubu Dunav Apatin trudimo se iz dana u dan da to i pokažemo – rekao je Predrag Šuput.

– U datim okolnostima nije bilo moguće da se igra ligaško takmičenje, već su se na teritoriji tadašnje Republike Srpske Krajine igrali turniri na kojima se u danu odigravalo više mečeva. Igrao sam najprije u Teslingradu, a potom sam prešao u ekipu Partizana iz Plaškog – prisjeća se Šuput, koga je dalja životna sudbina odvela u Apatin.

Karijeru je počeo u KK Apatinu i KK Vrbasu, da bi 2000. godine zaigrao za tadašnjeg drugoligaša Spartak iz Subotice. Nakon samo jedne sezone tim se vratio u prvu ligu SR Jugoslavije i tu Šuput stiče prvo iskustvo u najvišem rangu. Dobrim partijama skrenuo je pažnju vodećih klubova i 2003. godine odlazi u NIS Vojvodinu.

LIČANIN KOJI NIJE NAVIJAO ZA ZVEZDU

Već u junu 2004. dolazi u Partizan. Sa crno-bijelima provodi dvije sezone i za to vrijeme osvaja dvije titule državnog prvaka. Navijače Partizana osvojio je fanatičnom borbenošću. Zato se i danas njegovo ime među grobarima pominje sa velikim poštovanjem. I sam je od malena inficiran crno-bijelom bojom, što nije tipično za Liku u kojoj je odrastao.

– Uvijek sam bio kontraš. Moja otac je bio zvezdaš, pa sam ja odlučio da navijam za Partizan. Kada sam došao u Srbiju, niko mi nije vjerovao da navijam za Partizan. U Lici se skoro podrazumijevalo da se navija za Zvezdu – kaže Šuput i dodaje da i sada žali što ga je povreda omela da sa Partizanom dođe do još boljih rezultata.

NA RAZVOJ IGRAČA UTIČE CIJELI TIM

Predrag Šuput danas kao trener svoje bogato iskustvo prenosi na mlađe generacije. U svojoj karijeri imao je puno vrhunskih trenera za koje kaže da su, svaki na svoj način, uticali na njegov igrački razvoj.

– Rad sa svakim trenerom donosi novo iskustva. I ja sam kao i svaki igrač potpuno drugačije doživljavao košarku sa 18 ili recimo 30 godina. Međutim, svako mora da prođe svoju školu. Košarka zahtijeva potpunu posvećenost i puno rada. Da bi neki igrač postao veliki, pored igračkih mora da posjeduje i ljudske kvalitete. Za svakog igrača veoma je važno u kakvoj sredini igra. Košarka je timski sport u kome na razvoj jednog igrača osim stručnog štaba i medicinskog osoblja veoma utiču i njegovi saigrači. Zato klince u klubu pokušavam naučiti da je košarka timska igra 12 ljudi, a ne 12 pojedinaca.

MILOJEVIĆ GA USMJERIO U NJEMAČKU 

Jednu sezonu je odigrao za Hemofarm, a u julu 2007. godine otišao je u inostranstvo.

– Bio sam u dilemi gdje da nastavim karijeru, a onda mi je prijatelj Dejan Milojević dao pravi savjet da odem u Bamberg. Istina, u tom trenutku njemačka liga nije bila na nekom glasu, ali odmah smo igrali Evroligu – priča Šuput, koji je za pet sezona provedenih u Njemačkoj osvojio tri titule prvaka i tri nacionalna kupa.

KRAJ PROFESIONALNE KARIJERE U CEDEVITI

Sticaj okolnosti uticao je da posljednju profesionalnu sezonu odigra u Zagrebu.

– Da mi je neko ratnih devedesetih rekao da ću u budućnosti igrati u hrvatskom klubu, rekao bih da nema šanse da se to desi. Ali život piše romane. Ljudi iz Cedevite bili su korektni, ponudili su mi dobar govor, a tim je u tom trenutku preuzeo Božo Maljković. Bez obzira na sva dešavanja meni i danas dosta članova porodice tamo živi. Majka i brat su u Korenici. Potpisao sam ugovor i trudio se da odigram pošteno – kaže Šuput i napominje da tokom boravka u Cedeviti nije imao nikakvih problema što se tiče odnosa Srba i Hrvata.

Šuput kaže da se nikad nije komentarisao rad nijednog selektora, ali priznaje da mu je žao što 2007. godine, iako ga je tadašnji selektor Moka Slavnić uvrstio na širi spisak, nije dobio šansu da ode na pripreme.

TVORAC KK DUNAV

Po završetku karijere Šuput je odlučio da košarci vrati sve što je od nje dobio. U Apatinu je osnovao KK Dunav za koji i danas nastupa kao igrač-trener. Tokom 2016. godine imao je još jedan igrački izlet u Hrvatsku kada je igrao za KK Borovo iz Vukovara i bio jedan od ključnih igrača kluba koji se tada borio za ulazak u hrvatsku A1 (prvu) ligu.

– Fokusiran sam na KK Dunav, koji danas u svom pogonu ima stotinjak dječaka i tridesetak djevojčica. U klubu imamo 8 selekcija koje čine igrači iz Apatina i neposredne okoline. Za regionalnu reprezentaciju igra šest naših igrača rođenih od 2003. godine do 2006. godine, a veoma smo ponosni i na našu selekciju u kolicima. Malo je ekipa u mnogo većim sredinama koje mogu da sastave selekciju u toj kategoriji – sa ponosom priča Šuput, koji je i ove godine igrao za Dunav.

ŠUT MU OMOGUĆIO IGRAČKU DUGOVJEČNOST

Ovaj klub je posljednje dvije sezone igrao u Prvoj međurepubličkoj ligi, grupa Sjever. Prošle godine su do posljednjeg kola bili u igri za plasman u viši rang, ali u posljednjoj utakmici nedostajalo im je malo sreće.

– Klub nije prošao u viši rang takmičenja, ali zbog dobrih igara mnogi naši igrači su se našli na meti drugih klubova, pa smo na početku ove sezone ostali bez sedam prvotimaca – kaže Šuput i dodaje da je u takvim okolnostima klub bio značajno oslabljen.

– Zbog nesrećnog spleta okolnosti, napravljenog kruga ekipa u kojima smo imali loš koš količnik, takmičenje smo završili na 13. mjestu, pa ćemo se naredne sezone takmičiti u Drugoj regionalnoj ligi – zaključuje Šuput i dodaje svoj recept za košarkašku dugovječnost.

NJEMCI GA ZVALI DA SE REAKTIVIRA

Koliko ga i dalje cijene u Njemačkoj, svjedoči podatak da je tokom 2015. godine Predragu Šuputu stigao poziv iz Bamberga da se reaktivira i ponovo zaigra u njihovom dresu.

– Bamberg je imao velike probleme sa povredama. Zaista me je pozvao trener Trinkijeri. Njegova majka je iz Hrvatske i pokušao je da me ubijedi da zaigram, ali nisam promijenio odluku. Na profesionalnu karijeru je stavljena tačka. 

– Svaki meč se igra 40 minuta i potrebna je snaga. U ovim godinama zahvaljujući iskustvu racionalnije igram, ali uslov za dobru košarku je dobar šut – kaže Šuput, koji je i na nedavno završenom Memorijalu Milan Maljković Maljak bio najefikasniji igrač na terenu.

Trifko Ćorović/SRPSKO KOLO

 

 

 

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru

Ostavite komentar