Category

Dobri đaci kod nas su uvijek važili za štrebere, a loši za frajere. Dobri đaci su se smatrali bubalicama, a za loše se tvrdilo da će biti snalažljivi. Pa i sada, kada se neki matematički olimpijac uporedi sa nekom starletom, za njim više ostane neki gorak osjećaj sažaljenja, ...

Zašto vam nije važno što su naši preci ginuli, da bismo mi živjeli, donekle i mogu razumjeti. Jer kad je živ mrtvog razumio? To što mislite da je najvažniji život „ovdje i sadaˮ, opet mogu razumjeti, jer „strah životu kalja obraz čestoˮ. To što ste prinuđeni na nedjelo...

Školovanje sam započela u jednom selu blizu neba, a dalekom od ostatka svijeta. Sad mi se ljudi iz toga sela čine bliži nebu nego drugim ljudima, ali ne kao „nebeski ljudiˮ, već kao bića spremna na svako trpljenje pod nebeskim svodom. I baš u tom selu obećala sam sebi s...

 Ne nikoh na grijehu, a sa smijehom u grijeh žele da me utope. Dave me u živom blatu. Udaraju me u zenice, i spolja i iznutra. Nabacuju mi omču oko vrata. Traže mi neko oboljenje, zakrčenje sudova, maligni tumor… da bi mi preporučili eutanaziju. Kažu, bolje će mi biti bez mene...

Ne može me niko ubijediti da je za izbor između kulture i prostakluka na nivou nacije dovoljan daljinski upravljač. Jer to o čemu govorite je sloboda volje, koju neki sagledavaju uglavnom kao odraz demokratije, a neki kao dar od Boga. No, kad bi sve bilo po slobodi volje, ov...

Mislila sam da je ovo bezazlena peticija kao i sve druge. U koliko slučajeva je kod nas nešto postignuto peticijom?! Ipak, ova bi i mogla proći, jer ide na štetu jedinstva srpskog naroda. Čitajući komentare svojih prijatelja iz Srbije čini mi se da ne postoji ništa što...

1. Postoji jedna kategorija ljudi prema kojoj sve više osjećam neko gađenje, a to su samoprozvani pisci. Među njima bih posebno izdvojila kategoriju „poete”. Među ovima bih posebno izdvojila one koji VRLO pohvalno govore o sebi. A među njima one koji oko 8.00 ujutru na fe...

Dovoljno je odseliti se iz jednog mesta, pa da sve što ostavljaš bude kao i da nije bilo Petnaest dana me nema u Beogradu. Šesnaesti uviđam da mi nedostaje. Šta mi nedostaje?! Ne znam… Prijatelji, porodica, fakultet, ulice, Zemun, ulični svirači, naročito onaj dugokosi iz Knez...

 Do kraja ove godine održaće se ko zna koliko još protesta, političkih skupova, skupova kolektivnog izraza nezadovoljstva, a meni se ni na jedan neće ići. Vjerovatno ni na jedan neću ni otići. S druge strane, ne spadam u neutralne ljude, one koji „nit smrde, nit mirišu“. Stih „ni...

…Put bijelih zidova isprljanih tragovima stopala pogled mi je letio cijelo popodne. Letio i naglo se zaustavljao. Gradivo strašno dosadno. Opet sam pala na ispitu. Nekada sam u dnevniku bilježila samo petice. Nekada je sve bilo drugačije. Ali sve što počinje sa nekada, vremenom...

  Poštovani, Ako vam je u ovoj priči važno moje ime, onda vam je nevažna moja priča. Ja sam smrtno bolestan mladić. Roditelj mi svakoga dana „trubi nad glavom“ kako samo treba da slušam i za nekoliko decenija sigurno će mi biti bolje. Kaže da ja ništa ne znam, a on je osmislio...

U TV emisiji posvećenoj smrti Zorana Đinđića voditeljka je retorički postavila pitanje: ko baštini Đinđićevo nasleđe i čijem nasleđu mi pripadamo ─ Đinđićevom ili Miloševićevom. Eto, tako svi živi koji stoje na pola puta između njih dvojice mrtvih opet su ostali izvan kruga. A izvan...