HUMSKI ZAPISI: Bijeli svijet

HUMSKI ZAPISI: Bijeli svijet

 

Svaki odlazak u Hercegovinu čovjeka vrati korjenima, udari ga u srž i tresne od ledinu!
Preokrene se čovjek i od Hercegovaca iz Vojvodine odjednom opet bude Hercegovac iz kamena. Prvo prorade pomalo zaboravljene riječi koje ni sam ne znaš odakle isplivavaju iz tebe, onda prorade običaji i na kraju proradi način života.
Uklopiš se vrlo brzo, posle samo jedne cicvare ili drobe, uz neke omrašice ti si tu oduvijek. Svikne se čovjek na mjesto đe živi, ali se još brže svikne tamo đe nikne.
Čim zapne za kamen, zna ko je!
U kamenu mu je DNK urezan.
Samo nek je sa svijetom i skamenom, pomislih.
Tu se bolan, reče mi jedan ćed,
brže misli, sporije živi i dobro jede, kud ćeš bolje!
I odista je tako.
Ne znam kako da objasnim ali u Hercegovini dan traje duže, jes obrza mi. Od kad svane pa dok ne smrkne ima ti i dosaditi, udri ne udri, tamo vamo dan još traje.
U bijelom svijetu, nalet ga bilo, a svane eto ga smrklo. Povazdan neka trka i jurnjava ko da dva života imamo. A nemamo, no ovaj jedan pa ga krojimo kako umijemo. Ja evo bilježim misli, po ko zna koji put nadošle vozeći se autobusom iz Hercegovine za bijeli svijet.

Vazda sam se čudu čudio što mi ništa ne pada na pamet da zabilježim kad putujem tamo!? Ali jok, bolje ‘vako! Vatam misli dok se ne razlete po Romaniji ili ne daj Bože po vojvođanskim ravnicama.
Nećeš kukavče, slova zapisati. No uzmi teku, plajvaz i bilježi kad imaš šta i imaš o kome!
Ne bih ja da nemam kad i o kome!
Ko bi se o tom jadu bavio, i pisao kad nema kome i o kome.
A takvije je najviše. Lako je biti Hercegovac u bijelom svijetu, reče mi jedan zemljak.
Možda, velim Bogami zemljače,
još da si vidio đe bijela svijeta pa da ti povjerujem.
Ne bi mu pravo pa odustane za vakta.
Ako si pravi Hercegovac, ti jednako misliš, pričaš i živiš bez obzira na trenutno mjesto prebivališta, rekoh mu opet ali ne skonta te i ja prekinuh za vakta. Ne treba nam grka riječ, dug je dan u Hercegovini pa se sve brzo i zaboravi.
No mu šćah reći i ovo da nije lako biti Hercegovac u bijelom svijetu nimalo, tu ti trebaš ostati Hercegovac ako si bio!
A ja znam da jesam, i znam još neke taman ovdje u bijelom svijetu. I znam da uče svoje sinove i kćeri da su Hercegovci i Hercegovce iako koraci nekog malog Obrena sa Miholjača, nekog malog Nikole iz Kalinovika, i možda nekog malog Matije iz Gacka odzvanjaju Novosadskim pločnicima, a njihovi mali tabani u sebi nose Hercegovinu.
E to ti je moj prijatelju istina o bijelom svijetu. A dan traje li traje.

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru

Ostavite komentar




* Zakon o javnom informisanju – član 38: Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo.

Mišljenja iznijeta u komentarima privatno su mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Slobodna Hercegovina