GENERAL GRUBAČ: Izvršili smo istorijski zadatak, odbranili smo srpsku Hercegovinu!

GENERAL GRUBAČ: Izvršili smo istorijski zadatak, odbranili smo srpsku Hercegovinu!

  • Povodom dana Hercegovačkog korupusa 19. maj, u Domu Vojske Srbije, održano je druženje njegovih starješina i prijatelja


Nekoliko oficira nekadašnjeg Hercegovačkog korpusa, na čelu sa komandantom, generalom Radovanom Grubačem, okupilo se na druženju kako bi evocirali uspomene na slavne dane ove jedinice Vojske Republike Srpske. Pored starešina korpusa, na ovaj skup pozvani su i Zagorka Pavlović, predsjednica Kola srpskih sestara iz Prištine, Ljubo Vujović, nekadašnji direktor SC „Boro i Ramiz“ u Prištini i Miodrag Linta, predsjednik Odbora Skupštine Srbije za dijasporu i Srbe u regionu.

Kao što običaj i nalaže, svoje nekadašnje oficire i goste, pozdravio je general Radovan Grubač, rekavši na početku svoje besjede, da je 19. maja 1992. godine, formiran Hercegovački korpus, kao dio Vojske Republike Srpske.

– Brojno stanje našeg korpusa, prilikom njegovog formiranja bilo je 4 600 boraca, a samo za nekoliko mjeseci imali smo 24 hiljade ljudi pod oružjem. Rat smo završili sa 18 i po hiljada boraca, a tokom njegovog trajanja poginulo je oko 10 posto boraca i starešina, toliko je okvirno, nakon rata, ostalo i invalida. Čini mi se, da je danas moderno govoriti kako smo sve ratove izgubili. Mi, u Hercegovini, nismo izgubili rat. Branili smo i odbranili srpsku Hercegovinu i danas tamo živi naš narod. To je naša zemlja i imamo čime da se ponosimo, jer smo izvršili naš istorijski zadatak –  rekao je  general Grubač.

Nažalost, mnogi nisu dočekali kraj rata, a mnogi su u međuvremenu i umrli, pa je pozvao sve prisutne da minutom ćutanja odaju poštu poginulim i umrlim pripadnicima Hercegovačkog korpusa.

LALOVIĆ: SNAGA NARODA NE LEŽI U BROJU, NEGO U SOJU!

Pukovnik Milenko Lalović, dobio je , kako je rekao, zadatak da sa određenim brojem kolega pripremi i organizuje ovo saborovanje, pozdravljajući sve one koji su se odazvali pozivu.

– Umjesto da pričamo sami o sebi, možda je bolje citirati umnu glavu, vladiku Nikolaja Velimirovića. On je tako kratko i jednostavno opisao Hercegovinu i Hercegovce slijedećim riječima: „Ni siromašnije zemlje, ni većeg bogatstva u karakterima, ni manje zemlje, ni većeg broja pravih ljudi“. Vladika je za mene, u tih nekoliko riječi, potencirao temeljnu i najvažniju ljudsku osobinu, a to je karakter. Ona čini pogonsko gorivo za sva ljudska ponašanja i djelovanja. Zahvaljujući tom gorivu, mi smo imali dovoljno energije, kada je trebalo držati pušku u ruci, da branimo, odbranimo i sačuvamo srpsku Hercegovinu, a time smo dali i veliki doprinos da se stvori Republika Srpska. Iz tog goriva doteklo nam je snage da pušku zamjenimo perom, pa da o onome gdje smo učestvovali i šta smo radili posvjedočimo i pisanim tragovima, uobličavajući to u monografiju Hercegvačkog korpusa. A za to smo utrošili duplo više vremena nego što smo proveli u ratu. Vrijedilo je, jer smo time ostavili trag sadašnjim i budućim pokoljenjima, a siguran sam, da je to djelo dragocjeno za istoričare koji se budu bavili proučavanjem toga vremena – rekao je, između ostalog, Lalović, ističući da snaga jednog naroda nije u broju nego u soju, što se s pravom može odnositi na pripadnike Hercegovačkog korpusa.

Tamo gdje se okupe ljudi, a pogotovo u Hercegovini, kažu da je skup gluv, ako se ne čuje bar jedna zdravica. Pukovnik Zoran Pejanović, reče da „čim vidi čestite ljude i sofru, meni se otme zdravica“. Nazdravi Pejanović, na odobravanje ostalih, završavajući je riječima: “ Neka nam ovaj dan pređe u nezaborav, u slobodnoj, u slobodi junačkoj i postojanoj Republici Srpskoj“.

ZAJEDNO KAD JE BILO NAJTEŽE

Prisutni prijatelji iz Prištine pomogli su borce i narod Hercegovine onda kada im je bilo najteže i ta pomoć je bila izdašna u mnogim vidovima.

„ Danas, na ovom skupu, izazivate kod mene iste one emocije, kada sam sa svom svojom voljom i svim svojim bićem, za vreme rata, bila prisutna sa vama. To je uglavnom bilo najmanje jedanput mjesečno, kada je naša humanitarna pomoć stizala do vas, ne u kombijima, nego u šleperima i hladnjačama. Kako patrijarh Pavle reče, oprostite, ali ne zaboravite. Meni nemate šta da praštate, ali molim vas, ne zaboravite, jer ta veza Hercegovine i Kosova, iliti Srbije, ne smije nikada da bude prekinuta“, podsjetila se, na te davne dane, Zagorka Pavlović, predsjednica Kola srpskih sestara iz Prištine, koje sada djeluje pri Crkvi Svetog Marka u Beogradu, iskoristivši priliku da sve prisutne, kao i sve borce koji to žele, pozove da 28. avgusta dođu na Kosovo i Metohiju, na slavu Kola srpskih sestara.

Sve nedaće koje je devedesetih godina Hercegovački korpus imao, zajedno sa svojim narodom, probudile su sjećanja i kod Ljube Vujovića, velikog humanitarca iz Kosova Polja.

„Poslije toliko godina, rado se sjećam tih vremena i danas, gdje god stignem, rado evociram uspomene na svijetao lik svakog borca Hercegovačkog korpusa. Pričam to sa ponosom, jer znam da on nije izgubio ni jedan pedalj hercegovačke zemlje. To treba da služi na čast i vama starešinama i svim borcima koji su učestvovali u tim često neravnopravnim borbama. Sjećam se mnogih boraca koji su bili ranjeni, sjećam se i nekih koji su poginuli. Mi, koji smo pomagali u tim trenucima, bili smo dio vas i to smo i danas, a ovaj poziv da prisustvujemo druženju sa vama nas je duboko dirnuo i zahvalni smo vam na tome“, rekao je Ljubo Pavlović, i poželio je prisutnim oficirima da ovo druženje postane tradicija, a da oni svoja iskustva treba da prenose na mlađa pokoljenja koja nisu osjetila rat, i daj bože da ga nikad ne osjete.

ISTRGNUTO IZ ZABORAVA

Narodni poslanik Miodrag Linta rekao je da mu je izuzetna čast što je pozvan na ovo druženje, zahvaljujući se generalu Grubaču i na pozivu i na tome što mu je čestitao na funkciji predsjednika Odbora Skupštine Srbije za dijasporu i Srbe u regionu, u čije ime je i čestitao 26-u godišnjicu od osnivanja Hercegovačkog korpusa.

„ Hercegovački korpus je dao ogroman doprinos stvaranju naše zapadne srpske države Republike Srpske, a kao što je rekao general Grubač, od svog osnivanja on nije izgubio ni jednu bitku na bojnom polju. Imao je više velikih ofanzivnih akcija, spojio je istočnu Hercegovinu sa sarajevsko- romanijskim dijelom RS i Republikom Srbijom, čineći to sve časno, poštujući našu tradiciju, Ženevsku konvenciju i na to posebno možemo da budemo ponosni. Ono što zaista nije u tradiciji nas Srba, Hercegovački korpus je prvi, od šest korpusa koliko je imala VRS, uradio svoju monografiju. Mi Srbi obično smo skloni zaboravu, ali sa tom monografijom pokazali ste da na takav način treba da njegujemo kulturu sjećanja i da ta ratna iskustva i uspomene prenosimo na mlađe generacije. Siguran sam da će biti novih izdanja i dopuna, jer uvijek ima novih informacija, novih činjenica koje treba uključiti. Ne smije se niko izostaviti, zaboraviti, jer je to dug prema svim borcima i oficirima ovog slavnog korpusa“, istakao je Linta, dodajući da će uvijek biti na raspolaganju, ne samo na druženjima , nego ako bude mogao da pruži neku pomoć, učiniće to sa zadovoljstvom.

PRISUTNI BROJNI OFICIRI
Na druženju pripadnika Hercegovačkog korpusa ovo puta su se našli generali Radovan Grubač, Miladin Prstojević, Mitar Kovač, Čedo Sladoje, policijski general Goran Sarić, pukovnici, Milenko Lalović, Zoran Pejanović, Nikola Guzina, Goran Aćimović, Zoran Janjić, Marko Kovač, Radivoje Kršić, Spasoje Đogo, Zdravko Samardžić, kapetan bojnog broda Ratko Vučetić, potpukovnici Slobodan Stojanović i Aleksandar Krnojelac, kap. I klase Ranko Šiljegović i kapetan Tomo Vreća.

Nakon toga svi prisutni „referisali“ su o tome šta su radili po završetku rata u BiH, o svojoj porodičnoj situaciji i drugim interesantnim detaljima iz njihovog života. Čule su se tu i mnoge anegdote iz ratnih dana, ali i neka dešavanja koja nisu procurila u javnost i ne treba, jer neke stvari treba da ostanu zauvijek samo među saborcima i prijateljima.

Tekst i fotografije: Željko ĐEKIĆ

 

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru
  1. Hercegovina Reply

    Hvala preživjelim junacima i slava poginulim herojima!

  2. srbo Reply

    Potpuno poštovanje Hercegovačkim junacima,ali nigde ne videh da su se ti oficiri odrekli neprijatelja tita i komunizma.

Ostavite komentar