DUŠAN GOLO: Ako bi svi Srbi iz Mostara izašli na izbore, potpuno bi kontrolisali vlast!

DUŠAN GOLO: Ako bi svi Srbi iz Mostara izašli na izbore, potpuno bi kontrolisali vlast!

  • Predsjednik Koordinacije srpskih udruženja u Mostaru Dušan Golo u razgovoru za Slobodnu Hercegovinu objašnjava kako su tamošnji Srbi prije dvije godine odlučili da objedine sve što u gradu na Neretvi nosi srpski predznak.

– Shvatili smo da ćemo kao mali, a razbijeni u više kolona uvijek ostati kratkih rukava. To nas je navelo da se prije 2,5 godine ujedinimo u Koordinaciju, koju sačinjava 8 organizacija i udruženja – kaže Golo i sa ponosom ističe da su se unutar Koordinacije našle dvije političke partije SNSD i SDS.

Ko je još unutar Koordinacije?
– Srpsko kulturno-umjetničko društvo Gusle, oba ogranka Prosvjete, Udruženje mladih Mitropolit Leontije, Udruženje Srba iz Mostara, kao i pododbor Udruženja veterana otadžbinskog rata iz Nevesinja u Mostaru. Naš osnovni zadatak je da se izborimo sa pitanjem konstitutivnosti Srba u ovom kantonu.

Kakvi su rezultati dosadašnjeg rada?
– Sve ono za šta se borimo nismo uspjeli da ostvarimo. Međutim, napravili smo određene pomake koji nisu vidiljivi na prvi pogled. Za 2,5 godine mi smo problem konstitutivnosti Srba u Gradu Mostaru i u ovom kantonu digli na nivo države, regiona i međunarodne zajednice, tako da je problem Srba u Federaciji došao pred Evropski parlament za ljudska prava u Strazburu. To je maksimum do koga smo došli. Dalje mi ne možemo. Ostvarili smo puno kontakata sa predstavnicima međunarodne zajednice, a to se odnosi, prije svega, na predstavnike ambasada velikih država, predstavnike političkih partija, predstavnike vladajućih garnitura iz regiona. Mislim da smo održali više od stotinu sastanaka u želji da se problem Srba u Mostaru riješi. Nažalost, u takvoj situaciji mnogi pokušavaju da preko naših leđa vode predizbornu kampanju, pokušavajući da dobiju određeni broj birača iz reda srpskog naroda.

Na koga konkretno mislite?
– Sve političke partije tzv. „građanske orjentacije“ u svom djelovanju imaju taj cilj da iz reda srpskog naroda pridobiju što veći broj glasača za svoje kandidatske liste na izborima i na taj način nama oduzimaju potencijalnu mogućnost da učestvujemo u institucijama sistema. Srbi koji tamo sjede brane isključivo stranačke interese.

U Mostaru nikako da se održe lokalni izbori?
– Zbog neodržavanja izbora Srbi su jedini istinski gubitnici. Ostala dva naroda svakako vladaju i u suštini odgovara im ovakav status. Mi nemamo apsolutno nikakav uticaj da učestvujemo u formiranju i potrošnji budžeta.

Koliko su Srbi spremni za izbore?
– Mnogi zaboravljaju da je Mostar, pored Brčkog, jedini grad nastao kao direktna posljedica Dejtonskog sporazuma. U Mostaru postoji klub srpskih vijećnika u Gradskom vijeću, koji broji minimalno četiri člana. Kroz taj klub srpskih vijećnika imate mogućnost da branite vitalni nacionalni interes za svaku odluku koja ide na štetu srpskog naroda. Od 1996. godine, od kada je usvojen prvi statut Mostara, niko nikada nije potegao institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa iako se nalazimo u ponižavajućoj situaciji i stalno nam ukidaju prava.

Da li Srbi mogu iskoristiti nešto iz gradske kase?
– Godišnji budžet Mostara iznosi 50 miliona maraka. Žalosna je činjenica da ni ove godine nismo dobili ništa iako smo kandidovali 7 projekata ispred srpskog naroda. U posljednjih šest godina, od kad nema Gradskog vijeća, potrošeno je oko 300 miliona maraka. Dobili smo sredstva na nivou statističke greške. Uporno tražimo da nam daju bar približno koliko nam kao narodu pripada po zakonu, a to bi, u najpovoljnijem slučaju, bila petina budžeta. Deset miliona maraka je veliki novac kojim bi se mogla obnoviti Saborna crkva i kojim bi se riješili brojni infrastrukturni problemi.

Da li znate koliko Srba ima pravo glasa u Mostaru?
– Prema popisu iz 2013. godine u Mostaru živi nešto manje od 5.000 Srba, dok je u biračkim spiskovima upisano oko 9.600 birača. Ako bismo računali prema prosječnoj dosadašnjoj izlaznosti, da bi Srbi dobili jednog vijećnika, potrebno je da sakupimo 1.600 glasova, pod uslovom da prođemo cenzus od 3%. Sad zamislite šta bi Srbima u Mostaru značilo da od 9.600 birača izađe pola. Praktično, došli bismo u poziciju da preko kluba srpskih vijećnika u Gradskom vijeću Grada Mostara u potpunosti kontrolišemo vlast.

Da li ste imali kontakte sa Srbima iz Mostara koji žive u dijaspori?
– Razgovaramo sa ljudima iz regiona, pogotovu iz Srbije i Crne Gore jer se tu nalazi najveći broj Mostaraca. Stupili smo u kontakt sa udruženjima Hercegovaca koja djeluju u Novom Sadu, Beogradu i Podgorici. Pokušavamo da animiramo ljude preko udruženja i medija. Čvrsto smo odlučili da u Gradu Mostaru izađemo sa jedinstvenom srpskom listom. Biće problema sa političkim partijama građanske orijentacije koje će na sve načine pokušati da uzmu što više glasača iz naših redova. Ulog je veliki, valjda je svima jasno da su Srbi tas na vagi koji odlučuje.

Da li u ovom trenutku ima neko od Srba ko je visoko pozicioniran u kantonalnim institucijama?
– Potpredsjednik skupštine kantona, a ujedno član doma Naroda federalnog parlamenta je srpkinja sa liste SDP-a. Međutim, ona je u takvoj poziciji da nije uvijek u mogućnosti da interes srpskog naroda stavi ispred interesa stranke.

Da li je onda zajednička srpska lista jedino rješenje?
– Naš krajnji cilj jeste izlazak na izbore i nada da bi dobrim izbornim rezultatom i izborom ljudi napokon došli u priliku da imamo predstavnike koji će zastupati interese srpskog naroda. Jedan od uspjeha koji smo postigli je da su među članovima naše Koordinacije uključeni SNSD i SDS.

 

Da li je realno očekivati da svi Srbi u Federaciji BiH formiraju zajedničku listu?
– Sasvim sigurno da jeste. Ovo što se sad događa na nivou Federacije BiH kada su u pitanju Srbi utemeljeno je na našem iskustvu. Još od novembra smo u kontaktu sa ljudima iz Drvara. Međutim, iz objektivnih razloga nismo mogli da prisustvujemo osnivačkoj skupštini Saveza srpskih udruženja Zavičaj. Što se tiče našeg kantona, tu nema nikakvih problema, ali sam primijetio da u Kantonu 10 postoje određena neslaganja među predstavnicima srpskog naroda. Mi nemamo načina da opstanemo na ovim prostorima ako ne uđemo u institucije vlasti. Ovdje važi pravilo: „koliko imate vlasti, toliko imate prava“. Ako nemate nikoga u institucijama vlasti, nećete imati nikakvih prava. Svi mi znamo da se vlast u demokratskim zemljama gubi i dobija na izborima. Naš izbor i naša želja je da u čitavoj Federaciji izađemo sa jednom listom. Nije lako doći do takvog rezultata jer stalno ima onih bočnih udara i pokušaja da se postave „klipovi u točkove“, ali ako se podijelimo u više kolona – spasa nam nema.

MUZEJ HERCEGOVINE U ĆOROVIĆA KUĆI

U Mostaru se nalazi rodna kuća braće Svetozara i Vladimira Ćorovića, koja je nacionalizovana i sada je u vlasništvu Grada Mostara iako bi njen vlasnik trebalo da bude Prosvjeta iz Mostara. U tu srpsku kuću smješten je Muzej Hercegovine. Grad Mostar bi trebao da vrati prvobitnim vlasnicima Ćorovića kuću i najlogičnije bi bilo, kada se regulišu svi pravni odnosi, da se u njoj napravi Srpski kulturni centar, koji bi na jednom mjestu okupio sve što je srpsko. Osim ove kuće, postoje još mnoge koje se nalaze u vlasništvu SPC ili Prosvjete, koje još nisu vraćene, a nalaze se na elitnim lokacijama.

Kakvi su utisci u Mostaru nakon posjete predsjednika Vučića?
– Razgovore sa predsjednikom Vučićem podijelili smo na politička i ekonomska pitanja. S obzirom da je na sastanku bio predsjednik Dodik otvorili smo pitanje konstitutivnosti srpskog naroda. U načelu dobili smo podršku po tom pitanju od predsjednika Vučića, koji nas je pozvao na strpljenje. Nismo tražili šire obrazloženje nego smo prešli na dio koji se tiče ekonomskih pitanja. Dobili smo vrlo jasnu podršku kada su u pitanju određeni infrastrukturni projekti u gradu Mostaru tamo gdje žive Srbi kao većinski narod. U određenim sredinama i ranije smo dobili materijalnu podršku i od strane predsjednika Vučića i predsjednika Dodika.

Kakva je atmosfera vladala u Mostaru za vrijeme trajanja Sajma privrede u kome je Srbija učestvovala kao zemlja partner?
– Prije 25 godina bilo je potpuno nezamislivo da Mostar bude preplavljen bilbordima sa natpisima „Srbija“ i još da nijedan ne bude oštećen. Takođe, ono što je opšti utisak jeste da je među svim prisutnim liderima iz regiona Aleksandar Vučić bio najveća zvijezda.

Kakav je odnos Mostara prema svom velikom pjesniku Aleksi Šantiću danas kada se obilježava 150 godina od njegovog rođenja?
– Odnos srpskog naroda prema Šantiću je nepromijenjen. Za nas je Šantić simbol Mostara. Imamo dvije manifestacije regionalnog značaja: Šantićeve večeri poezije i Šantićev festival mladih pjesnika. Žalosno je da u budžetu grada Mostara i kantona nijedna marka nije predviđena za ove kao ni za bilo koje druge kulturne manifestacije koje organizuje srpski narod. A što se tiče drugih naroda, da li treba bolji komentar od činjenice da je dio bivše Ulice Alekse Šantića preimenovan u ulicu ustaškog ideologa dr Mile Budaka.

Eparhija ZHiP dogodine obilježava 800 godina postojanja. Koliki značaj će imati obnovljena Saborna crkva?
– Svakome je jasno da bez Saborne crkve nema ni Mostara. Zato je njena obnova važna ne samo srpskom narodu nego i svakom Mostarcu.

Koliko će odlazak vladike Grigorija uticati na Srbe u Mostaru?
– Mi ne možemo da utičemo na crkvene odluke, možemo samo da ih prihvatimo. Vladika Grigorije je četvrt vijeka stolovao u Mostaru, uspostavio određene odnose i napravio dobre rezultate. Procentualno gledano, daleko više Srba u Mostaru danas učestvuje u crkvenom životu nego što je to bilo prije nesrećnog rata. Odlaskom vladike Grigorija neizbježno će ostati određena praznina u crkvenom životu Srba u Mostaru. Novoustoličenom vladici Dimitriju svakako će trebati vremena da se privikne na nove okolnosti, a mi ćemo se truditi da pomognemo.

Kakva je saradnja Koordinacije i SPC?
– Od prošle godine Koordinacija ravnopravno učestvuje u organizaciji proslave slave Svete Trojice i izlazimo pred narod sa idejama i stavovima kako da poboljšamo svoj položaj.

BOJE SE DA NE OSTANU BEZ POSLA „NA CRNO“
Biti član Koordinacije znači biti spreman da i svaki pojedinac i njegova porodica istrpe dosta udaraca, pogotovo za one ljude koji se eksponiraju javno. Međutim, to je sitnica ukoliko se postignu pravi rezultati. Većina naših ljudi izbjegava aktivnije angažovanje iz raznoraznih razloga. Naši ljudi koji rade na crno ne žele da se o tome javno priča jer se boje da će i bez takvog posla ostati. Nisu prijavljeni, nemaju zdravstveno osiguranje, a poslodavci trljaju ruke jer bi za Hrvata ili Bošnjaka morao da izdvoji duplo više. To su pojedinosti koje se ne vide, ali to je realan život.

Koliko ima srpske imovine u Mostaru koja nije vraćena?
– Bjelušine i Brankovac bili su srpska naselja. U Starom gradu postoji veliki broj radnji i zgrada koje su se nalazile, ili se i dalje nalaze, u vlasništvu čuvenih srpskih porodica: Čerekovića, Peška, Šantića,Ćorovića, Šola… Sve zgrade koje danas nisu obnovljene u Starom gradu na lijevoj obali grada Mostara su u srpskom vlasništvu. I svi se pitaju zašto se ne obnavljaju, a niko neće da kaže istinu. Ne obnavljaju se zato što su vlasnici Srbi kojima je nakon Drugog svjetskog rata oduzeta imovina. Na birou za zapošljavanje imamo više od 70 visokoobrazovanih kadrova iz reda srpskog naroda koji na birou čekaju i po 15 godina. Nema šanse da Srbin dobije posao u javnom preduzeću ili u institucijama sistema. U gradskoj upravi grada Mostara od 519 zaposlenih 23 je Srba. U Zavodu za zdravstveno osiguranje HNK od 120 zaposlenih svega je troje Srba, a budžet im je 120 miliona maraka. Srbi su u ovom modernom robovlasničkom društvu osuđeni da rade „na crno“. Visokoobrazovani kadrovi rade na pumpama, vinogradima, kopaju kanale… To je jedini način da prežive.

Da li su srpska djeca osuđena na asimilaciju?
– Na prvi pogled asimilacija nije tako vidljiva. U praksi. dešava se da državne institucije izbjegavaju da koriste ćirilicu, iako je ona Ustavom zagarantovano pismo. Naša djeca primorana su da uče iz udžbenika na bosanskom ili hrvatskom jeziku. Pokušavamo da se od toga odbranimo, pa smo u okviru Prosvjete organizovali školu srpskog jezika, istorije i kulture koju pohađa oko 200 srpske djece.

Trifko Ćorović

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru

Ostavite komentar