DUŠAN BASTAŠIĆ: Hapšenja i sijanje straha neće ubiti istinu o zlu

DUŠAN BASTAŠIĆ: Hapšenja i sijanje straha neće ubiti istinu o zlu

  • Predsjednik Udruženja potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa ustaških logora “Jadovno 1941”, Dušan Bastašić, kaže da hapšenja i pritisci neće pokolebati njega i članove udruženja da nastave da čuvaju sjećanje i istinu o stradanju više od 38.000 Srba u ustaškim logorima Gospić – Jadovno – Pag. On kaže da nije bio u autobusu iz kojeg je hrvatska policija izvela pukovnika Vojske RS Daneta Lukajića i odvela ga u nepoznatom pravcu, ali ističe da je svima jasno da hapšenje nije bilo slučajno, ali i da nije postiglo cilj.

– Čovjek je svake godine išao sa nama i nikada nije bilo problema. Zato je jasno da je cilj bio da se poremeti ili spriječi komemoracija i oskrnavi ono što smo mi radili. Oni su pukovnika Lukajića mogli da uhapse i u povratku, ali su to uradili prilikom dolaska, zbog čega je cijeli skup kasnio dva sata. Indikativno je što su mene policajci kod Šaranove jame pitali zašto ne počinjemo sa komemoracijom, a ja sam im rekao da nećemo početi dok ne dođu autobusi koji kasne i nismo ni počeli – kaže Bastašić.

GLAS: Znate li sada zvanično zašto je uhapšen pukovnik Lukajić?

BASTAŠIĆ: Meni je rečeno da je uhapšen zbog optužbi za ratne zločine na Manjači 1992. godine, ali mislim da to nema nikakve veze sa stvarnošću i da su hrvatske vlasti motivisane nečim sasvim drugim. Oni su očigledno očekivali da će ljudi u autobusima reagovati ili da ćemo mi koji smo već bili na Velebitu reagovati, pa čak i da bi sve to moglo da nas zaplaši i da u krajnjoj liniji dovede do toga da prestanemo da dolazimo i obilježavamo stradanje naših predaka. Važno je i što su, za razliku od prošle godine kada je u Hrvatskoj vladao medijski muk kada je u pitanju komemoracija na Velebitu, ove godine bili prisutni gotovo svi mediji iz Hrvatske. Ne znam šta se to desilo i otkud odjednom takvo interesovanje, ali da je hapšenje isplanirano govori činjenica da smo posljednjih pet godina imali izuzetno korektan odnos od hrvatske policije, a u subotu smo imali ovo o čemu pričamo.

GLAS: Kada na bilo koji internet pretraživač ukucate Jadovno pojavi se deset puta manje pojmova nego kada ukucate Srebrenica. Ko je za to odgovoran?

BASTAŠIĆ: Mi se nismo angažovali institucionalno i nismo obavezali struku da se time bavi. Žalosno je da je nevladin sektor nevidljiv za institucije jer, pored “Jadovna 1941”, postoji još veliki broj nevladinih organizacija i udruženja građana koji se bave kulturom sjećanja, ali nemaju podršku institucija. Pored toga, svako bi trebalo da bar jednom s nama ode na Velebit ili Pag, u Jasenovac i širi istinu o onome što je vidio jer se kultura sjećanja tako najbolje gaji.

GLAS: Zašto na spomen-području Slana na Pagu nema spomen-ploče žrtvama?

BASTAŠIĆ: To je ogromna teritorija koja je još šezdesetih godina prošlog vijeka proglašena spomen-područjem, uključujući i akvatorijum od stotinu metara koji okružuje to područje, ali po njemu se danas peca, surfuje i ljudi se najnormalnije kupaju iako je to mjesto gdje je pobijeno 8.000 osoba, među kojima ogroman broj žena. O tom pokolju je svjedočila jedna mala ploča podignuta 1975. i uništena 1991. godine. Mi smo je obnovili 2010. godine, ali je uništena poslije dva dana, pa smo je obnovili 2013. godine, ali je opet uništena i nikada nisu pronađeni počinioci, niti je iko od lokalnih vlasti osjetio obavezu da postavi drugu ploču.

GLAS: I vi ste odustali od postavljanja ploče na tom, ali i na drugim mjestima?

BASTAŠIĆ: Jesmo, ali iz praktičnih razloga. Drveni krst se ne tretira kao građevina i, za razliku od spomen-ploča, ne treba nikakva dozvola za njegovo postavljanje. A ono što je najvažnije je to što nijedan krst ipak nije oskrnavljen, ni srušen. To budi nadu i da bi vrtlog zla mogao u narednim decenijama ipak da se umiri.

GLAS: Udruženje “Jadovno 1941” već devet godina samostalno i praktično bez podrške institucija Srbije i RS organizuje komemoracije. Zašto je to tako?

BASTAŠIĆ: Zahvaljujući medijima, među kojima je i “Glas Srpske”, mi smo svake godine sve zastupljeniji u javnom prostoru, pogotovo Srpske, ali smo za institucije bili gotovo potpuno nevidljivi do prije dvije-tri godine. Mi podržavamo obilježavanje godišnjica bitke na Sutjesci, bitke na Kozari i ostalih istorijskih datuma povezanih sa Narodnooslobodilačkom borbom, ali zar je u redu da institucije nisu obezbijedile nijedan autobus za odlazak na Velebit, gdje se obilježava godišnjica pokolja 38.000 Srba?

Autor: Darko Momić
Izvor: Glas Srpske

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru
  1. Način Reply

    Ima načina da se jedan deo javnosti obavesti da kupanje na mestu zločina na Pagu nije umesno.
    Ima sajtova kao što je Trip edvajzor, na kojima se može napisati šta je tu bilo, kako su ta mesta steašna, i da je kupanje i sunčanje skrnavljenje uspomene na strahotne žrtve. To bi se brzo proširilo i civilizovan svet bi vodio računa. A domaći svet bi onda možda obeležio i ogradio ta mesta da ne bi gubio turiste.

Ostavite komentar