Domišljatost nastavnice vjeronauke: Likeri s mirisom Hercegovine

Domišljatost nastavnice vjeronauke: Likeri s mirisom Hercegovine

  • Likeri imaju bogatu tradiciju pripreme i upotrebe, kako kod nas tako i šire. Danas se najčešće piju u posebnim prilikama. Ovo slatko alkoholno piće, obogaćeno raznim aromama, može se napraviti od skoro svakog voća. Potrebni su malo dobre volje i želja za znanjem.

I baš kada se učini da je u modernom svijetu sve manje žena mlađe generacije, spremnih da se uhvate u koštac sa pripremanjem ovakvih delicija, odnekud se redovno pojavi jedna da nas demantuje. Takva je Žanela Pažin, nastavnica vjeronauke u Osnovnoj školi „Vuk Karadžić“ Trebinje.

Pravoslavni bogoslovski fakultet „Sveti Vasilije Ostroški“ završila je u Foči i već 19 godina radi i druži se sa osnovcima. Kroz poziv prosvjetnog radnika, kasnije kao majka dva dječaka, uopšte rastući okružena dječijim svijetom, otkrila je i neke nepoznate strane svoje ličnosti. Prva, kojoj je i dalje posvećena, bila je oslikavanje kamenja i staklenih flaša. Priča nam da ju je fakultet na svojevrstan način povezao sa slikanjem i objašnjava da govoriti o kreativnosti, bar u njenom slučaju, nije moguće i nije cjelovito bez duhovnosti.

Udajom u porodicu Pažin u kojoj su domaći likeri nezaobilazan aperitiv, nametnula se i nova ideja da od standardnih, počne da pravi i neke druge vrste ovog pića, te da ih pakuje u njene, rukom oslikane flaše. Za nepune četiri godine, ovu djelatnost proširila je toliko da danas priprema čak 18 vrsta likera.

„Sa umijećem pravljenja likera upoznala me je svekrva. Ona je godinama sakupljala i zapisivala brojne recepte. Ima ih na stotine. Većina likera je upravo po njenim receptima, mada se trudim da i sama osmislim neke nove. Mišljenja sam da nema voća od koga se ne može napraviti liker“, počinje priču ova domišljata nastavnica.

Kako govori, u pravljenju likera se uživa, a isto tako i u degustaciji.

„Osmišljavati recepte i najdraže kombinacije, igrati se sastojcima, dodavati limunovu koru, cimet, đumbir u zavisnosti šta ko voli, jednostavno imati slobodu, mene beskrajno ispunjava! Likeri mogu da se naprave od svakog voća. Važno je osigurati svježe namirnice, obratiti pažnju na higijenu i koristiti staklene boce. A obavezno je sve raditi sa mnogo ljubavi“.

Moguće je da je upravo ljubav onaj tajni sastojak koji svaki njen liker čini jedinstvenim. Ali i razlog zbog čega i sa svakom sezonom nastaje neki novi. Pa osim voćnih, Žanela pravi i likere od ljekovitog bilja. Premda veći dio posla uradi sama, u branju bilja joj pomažu svi ukućani, naročito oni najmlađi.

„Sada je period u godini kada počinje branje ljekovitog bilja. Većinom ga beremo na Zupcima. Idemo porodično i to uvijek ima neku posebnu energiju. Djeca uživaju u prirodi, ali i kad mogu meni da pomognu. Dešavalo se, i nije mi teško, da putujem i kilometrima ako mi treba neko bilje a nema ga na našem podneblju. Tako sam travu ivu brala na Divinu. Nekada tražim i „pomoć prijatelja“ pa sa Morina i iz Kalinovika stižu borovnice, gavez, bobice kleke, smreke… To mi pruža mogućnost istraživanja, upoznavanja sa novim ukusima i mirisima. I moram priznati, prilično mi je zanimljivo i inspirativno kada sam u prilici da nadograđujem već postojeća znanja i iskustva“.

Većina likera porodice Pažin pravi se na domaćoj lozovoj rakiji, kako se najčešće u Hercegovini i pripremaju. Žanela se i tu malo poigrala ukusima, te je ponudu proširila i na neke nove, dramatičnije note.

„Pravim dvije vrste likera u crnom vinu, od ruzmarina i lista višnje. Liker od lista višnje meni je omiljeni. Neobičnog ukusa i drugačiji, jer svi prave isključivo od ploda višnje i u rakiji. Postupak pripreme skoro je isti, bilo da je liker sa vinom ili rakijom. Uglavnom očišćeno voće stavljam u velike tegle, pospem šećerom, pa zatim rakijom ili vinom. U zavisnosti od recepta, neki likeri odstoje na hladnom, tamnom mjestu, a neki na sunčanom. Nakon određenog vremena cijedim ih kroz cjedilo preko koga obavezno stavljam sterilnu gazu“.

U domu Pažina možete pronaći liker od lista i ploda višnje, trnjine, drenjine, dunje, šipka, narandže, grožđa, zove, nane, oraha, hajdučke trave, kadulje, rogača, ruzmarina, matičnjaka…Svoje proizvode, ova Trebinjka, najviše prodaje na sajmovima, putem fejzbuk stranice, ali i na preporuku onih koji su likere probali.

„Ambalažu i dalje oslikavam sama. Sa tim sam počela i to mi dođe kao neizostavan dio mog rada. Inače, likere ne prodajem na litar. Sva pakovanja su mi u ručno ukrašenim flašicama od po 0,25 ili 0,50 l. Često mi se javljaju ljudi i da im upakujem za poklon nekome. Ima i pojedinih kupaca koji traže ambalažu sa etiketom ili posebnim natpisom. Trudim se da im izađem u susret, mada sam najsrećnija kada imam slobodu da sve upakujem onako kako sam i zamislila“, iskreno govori Žanela.

Dodaje i da je prodajom svega što napravi prilično zadovoljna.

„Ovo nije moj, odnosno naš, jedini izvor prihoda. Jeste to domaća radinost, ali je, prvenstveno, doživljavam kao hobi. Opušta me i nikada mi nije naporno. Naprotiv, uživam kad sam u prilici da od običnih voćki ili bilja stvorim nešto više, što sa sobom nosi i dašak tradicije sa ovih naših prostora“.

Svi likeri potpuno su prirodni, bez ikakvih dodataka, objašnjava nam ova inventivna žena. Grožđe, višnje, dunje i šipak ne kupuje, jer ih imaju zasađene, a svo ostalo voće kada nabavlja, nastoji da je domaće, isključivo od ljudi koje poznaje i zna da je kvalitetno.

Uprkos manjka slobodnog vremena zbog obaveza prema poslu i svakodnevno porodičnih, posebno oko djece i njihovih školskih i vannastavnih aktivnosti, Žanela otkriva da kad se nešto voli, uvijek se ima vremena za nove ideje.

„Uhodali smo se nekako. Tokom zimskog raspusta oslikavam boce i pripremam ambalažu. Sada, sa lijepim vremenom, pred nama su česte popodnevne šetnje, koje najčešće iskoristim za berbu bilja. A brzo će i ljetni raspust, kada je obaveza manje i mogu mnogo više da se posvetim ovom dijelu posla“.

Ono što predstoji i što sa radošću iščekuje su sajmovi. Ponajviše, jer su joj sajmovi prije četiri godine bili potvrda da to što radi ima smisla.

„U početku sam radila sa svekrvom, koja nažalost više nije sa nama. Sjećam se oktobra te 2014. godine, kada smo, potpuno spontano učestvovale na prvom sajmu u Nevesinju. Održavao se „Četvrti Sajam žena sa sela“ i mi smo odlučile da se prijavimo i probamo. Mogu slobodno reći da su te žene, organizatori, posjetioci, bili naš vjetar u leđa, jer svako ko je prošao kraj našeg štanda nije krio oduševljenje. Učestvovale smo kasnije i na Drugom Međunarodnom sajmu„ Creativa is OK“ u Mostaru, prisjeća se Žanela tog perioda, a posebno „Jedanaestog Sajma prehrambenih proizvoda i ručne radinosti“ u Nevesinju, gdje je osvojila prvo mjesto u kategoriji za najljepši štand.

Kako priča, sve je to uticalo da se još više aktivira, te za svaki novi sajam pripremi bar po jednu novu vrstu likera. Većinu sastojaka za pića iz njene domaće radinosti već je potopila i čeka da odstoje, što je neophodno za njihov proces nastanka, da bi ih potom ocijedila i pakovala.

Uporedo smišlja i nove recepte. Boraveći u prirodi analizira čime bi se od tolikog bogatstva još mogla pozabaviti, te svojim proizvodima dodati i neka nova pića. Jedno takvo već je u pripremi – liker od bosilja. Ističe, da svojim likerima želi da osvaja nepca, te svima koji ova aromatična pića probaju život učini slađim i magičnim, baš poput svih njenih, s dušom napravljenih napitaka.

Knjiga recepata čeka svojih pet minuta

„Pošto imamo svoje zasade lavande, bavim se i pakovanjem ove, po mnogima omiljene ukrasne biljke, u vidu suvenira sa natpisima o Hercegovini. Prije sam je pakovala u ukrasne vrećice koje je vezla moja svekrva. Nažalost, nisam stigla od nje da naučim da vezem, ali mi je zato ostavila recepte kojima nema broja. Kada kažem recepte mislim na sve, od hrane, likera, sokova, zimnice do čajeva i melema iz narodne medicine. Najveća mi je želja da ih jednog dana objedinim da čuvaju sjećanje na nju. Iskreno se nadam da ću u tome uspjeti. Bila je zaista divna žena, koja me je mnogo čemu naučila“, sjetno govori Žanela Pažin.

Najtraženiji liker od kadulje

„Među likerima od ljekovitog bilja meni je najdraži onaj od kadulje. Istovremeno, najviše ga kupuju i naši ljudi koji žive van Hercegovine. Osim što je ukusan, mislim da u njemu osjete miris zavičaja, te ga stoga toliko i traže. Da bih pravila likere od ljekovitog bilja, prilično sam se raspitala i čitala o tome. Takođe, pošto u ovim našim krajevima ljekovitog bilja imamo u izobilju i rastemo uz to da čim se neko požali na nešto, onaj drugi odmah mu govori šta je dobro „za tu boljku“, i to su mi bila dragocjena saznanja“.

Prirodna nevenova mast

Žanela Pažin pravi i domaću nevenovu mast. I tu se zadržala na starom porodičnom receptu.

„Naučila sam od oca, koji tvrdi da mu je to jedini lijek za vene. Preporučuje se i za ispucalu kožu peta, laktova i slično. Pripremam je potpuno prirodno od svježih cvjetova nevena i domaće neslane svinjske masti. Ovaj običan, starinski recept, odavno primjenjujemo. Ipak, ne mogu da odolim, pa i ovdje eksperimentišem. Dodajem lavandu zbog mirisa ili vosak za čvrstoću. Ne mogu ništa da pokvare, samo doprinesu da krema bude još ljepša. Ovo je još jedan način na koji mogu da ispoljim kreativnost i prepustim se mašti. Istovremeno, uvijek provjerim šta se sve smije ili može dodati u mast“.

Maja BEGENIŠIĆ/Glas Trebinja

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru
  1. Svaka čast! Reply

    Sjajan primer kako se može kad se hoće! Želim porodici Pažin mnogo uspeha i da im potomci naprave zanatsku/polu-industrijsku proizvodnju nekih od likera i drugih proizvoda. Divno je što koristi srpski jezik u natpisima, za razliku od „Radio Trebinja“ u uglu slike.

Ostavite komentar