BORO GRAHOVAC: Epitafi na hercegovačkom zidu plača

BORO GRAHOVAC: Epitafi na hercegovačkom zidu plača

 

 

1833

 

Ključ od naše kuće baci u kupinu,

Nemoj ga ostavljati ispod otirača.

Ne poklanjaj ga rode ni kćeri ni sinu.

Uskoro će bršljan, kupina i drača

U alugu obući pustu omeđinu.

 

Doći će vrijeme razvaljenih struga.

Gdje se nekada pjevao životu stih,

Uzalud će sjajna treperiti duga,

Neće biti nas i neće biti njih,

Na jastuku pustoši drijemaće tuga.

 

I zaplakaće groblja u sumorno veče,

Od goleme tuge što se poljem suče.

A mene teška rana moga roda peče,

Plače mi se danas više nego juče

I gorka suza niz obraz mi teče.

 

E! Kada bi suze moje mogle da spase?

Padale bi silno kao jesenje kiše.

Hercegovina nečujno raseljava se,

Za Crnu Goru vele: nije srpska više,

Krajina je pala, a za Kosovo zna se.

 

***

Branismo te silno, kao što niko nije,

O, ljubljena zemljo kamenih otaca!

Jer ginuti tako niko ne umije,

Ni na biljeg stati hordi zlikovaca

Što juriša bučna krv da ti popije.

 

Stajali smo mirno, kao da smo na balu

I čekali smrt kao damu za ples.

Pjevali smo himnu našem idealu,

Bez ijedne misli na strašni udes,

Ni na bližnje svoje, niti na braću palu.

 

Kada je našoj borbi došao kraj,

Kao svemu drugom što treba da dođe,

Neko uze torbu, a neko zavežljaj

U svijet daleki sa suzama pođe,

Nasušnog hljeba da traži zalogaj.

 

 

U polju tvome tvojoj djeci nema hljeba?

Oj, ljubljena zemljo, je li to moguće?!

Pa zar tvoj porod tumarati treba

Kroz tuđi svijet i grdno bespuće,

Željan tvoga sunca i kristalnog neba?

 

***

Dadosmo ti zemljo sve što dati se može

Mladost, živote, najsvetije čase

A danas u tami, o Gospode Bože!

Kuća nam samuje i oburdava se.

Ni suza joj moja pomoći ne može.

 

Ja gorko ridam pored zida plača,

Suzama tražim mojoj duši lijek,

Pognute glave ispod strašnog mača

Dok mi uz noge raste kukurijek

I ruke vežu zova, kupina i drača.

 

Doći će bogataš, Arapin crni

Ili neki drugi oholi trgovac.

Trgovaće smjelo na mojoj baštini.

Kupiće mi kuću za sitan novac.

Ključ će ostati skriven u kupini.

 

Prkosiće malen svevremenoj sili.

Iz njegove loge iznići će nešto,

Kazivaće nekome da smo ovdje bili,

Narod  jedan da je čitav nesto.

Zapitaće se neko: Što smo odselili?

 

Pjesma je dobila drugu nagradu „Vladimir Gaćinović“ za 2015. godinu

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo

Ostavite komentar




* Zakon o javnom informisanju – član 38: Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo.

Mišljenja iznijeta u komentarima privatno su mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Slobodna Hercegovina