BILEĆKA TRILOGIJA: Jedan glas - jedan opanak

BILEĆKA TRILOGIJA: Jedan glas – jedan opanak

  •  Pričalo se da je prije Drugog rata uoči izbora kandidat Radikalne stranke Petar Kapor imao običaj da svojim biračima dijeli lijevi opanak – desni će dati poslije izbora, pa bi ih narod nakon izbora sparivao. Njegov oponent Jefto Popara dijelio je pare.
    Jeftov recept je ipak bio poučan. Narod voli pare više nego opanke.

 vojo nova

 

Prelijepa građevina sa četiri stana pravljena u neobičnom stilu građevinske arhitekture, sa vrtom, malim cvjetnim parkom i uređenim baštama, izvučena od glavne ulice, bila je kuća porodice Sava Dimića, koji se pred Drugi svjetski rat odselio u Beograd. Kuću je gradio i trideset četvrte godine završio čuveni hercegovački neimar Sava Vujević.Tu je u jednom stanu živioPetar Kapor radikal prije rata, oštar na jeziku, nije mogao ni u ovom vremenu a da ne dođe u sukob s vlastima. Imao je još prije rata veliko iskustvo u politici kroz vječnu borbu vlasti i opozicije.

Pričalo se da je prije rata uoči izbora imao običaj da svojim biračima dijeli lijevi opanak – desni će dati poslije izbora, pa bi ih narod nakon izbora sparivao. Njegov oponent Jefto Popara dijelio je pare.

Zajedno su proslavljali Jeftovu pobjedu u restoranu „Nikšić“, vlasništvo Rista Stijačića.

Kad su izašli iz hotela, Petar pita Jefta:

– Kako ih podmiti?

– Parama – odgovori Jefto.

Na to će Petar:

– Kurva narod, kurvu mu majku je..m. Đe zamrkne, ne osvane!

Narod voli da ga lažu, govorio je Petar. Ko ljepše laže, bolje prolazi.

Jeftov recept je i poučan. Narod voli pare više nego opanke.

 

Neostvaren američki san

 Predratni trgovci Jošo Vujović, Spasoje Komnenić, Lazar Janjić, Tale Šehović, Risto Stijačić i Dušan Popara nisu proglašeni neprijateljima, osim Dušana, pa su sačuvali glave i imovinu, ali nisu mogli i predratnu djelatnost.

Tako su Jošo i Lazar, povratnici iz Amerike s tečnim znanjem engleskog jezika, čuvali krave i koze, pa im se jedno vrijeme pridružio i Spasoje te su tako svi postali kauboji. Valjda im je to bio neostvareni američki san, koga su voljom narodne vlasti u poodmaklim godinama „doživjeli“ u slobodnoj Jugoslaviji, a Spasoje je svojevremeno bio i „slobodan lovac“ na divljač po Bilećkom polju.

Njima su se s istim statusom pridružili i Miloš Vujević, Božo Trklja i drugi vlasnici nekretnina. Izbjegavši sudbinu onih koji su jutro slobode dočekali u zajedničkoj grobnici na „Meri“, ovi kravari imali su više sreće, ili je tako izgledalo. Preživjeli su slučajno jer je u trenutku njihove sudbine u grad ušao komandant Ljubibratić i zabranio dalja pogubljenja. Talu Šehoviću, predratnom bogatom trgovcu, „napredna bilećka omladina“ je pjevala:

Nema više kapitala, Tala, Tala.

To pogubljenje uglednih zanatlija i trgovaca, izvršeno bez zakona i prijekog suda, ostavilo je potomcima teške posljedice jer su izgubili svoje najmilije i imovinu, ali je ostavilo i mrlju na karakter tih revolucionarnih promjena.

 

Capture

Bileća između dva rata

Dugo se prepričavala Petrova dosjetka o izvođenju predstave „Hercegovac čuda stvara“ kada se zatekao u Beogradu na nekoj proslavi radikala s kolegom Špirom Jokanovićem.

Naime, sve se odigralo na brzinu. Slaveći pobjedu radikala, Petru i Špiru ponestalo je para da se vrate u Bileću.

Smisle i plakatiraju priredbu u nekom sindikalnom domu, a na pozornicu postave veliko bure u koje je Petar ulazio i izlazio vičući: „Sad me vidiš, sad me ne vidiš“. Kad je sakupljeno dovoljno para za put, Špiro je sa ulaznih vrata mahnuo rukom, a Petar je rekao: „I više me nikada nećete vidjeti“. Nakon toga odmah je pala zavjesa. Izigrani posjetioci prijavili su policiji prevaru, ali pare se više nisu mogle vratiti. Petar i Špiro dali su se u tutanj. Brojne su dogododovštine vezane za Petrove mudrosti.

U vrijeme kada se prije rata bavio trgovinom, ostala je iza njega poruka budućim trgovcima i mušterijama koji robu uzimaju na knjigu.

Uoči rata mušterija zatraži od Petra da joj na veresiju dâ peču botane. Petar reče svom sinu Mišu koji mu je pomagao u dućanu: „Sine Mišo, piši: Peču botane odnijela žena s Baljaka, ja je znam!“

Petar je bio mudar i nije htio da se ime ove mušterije koju dobro poznaje povlači po knjigama dužnika čime je zaštitio i njega i sebe. U to vrijeme sve je mirisalo na rat. Trebalo je već tada misliti šta poslije tog zla.

Međutim, jutro slobode 1944. godine nisu dočekali neki ugledni trgovci i zanatlije u Bileći. Platili su glavom od dužnika zapisanih u knjigama.

Petar je živ i zdrav dočekao oslobođenje. Preturivši tolike godine života u politici, trgovini, boreći se za vlast i protiv vlasti, Petrova poruka mladima glasila je: „Kurvaj se, kockaj, pij… (za drogu nije znao), ali politikom se nikad nemoj baviti.“

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo

Ostavite komentar




* Zakon o javnom informisanju – član 38: Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo.

Mišljenja iznijeta u komentarima privatno su mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Slobodna Hercegovina