Bilećka trilogija: Božićne pecivice

Bilećka trilogija: Božićne pecivice

  • Paralelno s Poparinom stranom vodila je ulica prema gradskoj pekari i Malom logoru.Bilo je to pedesetih godina prošlog vijeka. Sve je rađeno ručno. Priprema tijesta, oblikovanje štruca i pečenje.

 

vojo nova1

Uoči Božića na Badnnjicu tu su se pekle bravlje pecivice.koje bi se služile na jutarnjem doručku uz položajnika kada bi se oko svijeće okupila cijela porodica.Običaj je bio da se za mali Božić ili Srpsku novu godinu ostavi jedna plećka.U narodu je postojalo vjerovanje da se na kosti plećke može predkazati kakava će godina biti za domaćina. Samo odvažni vjernici koristili su ove usluge. Članovima Partije i njihovim simpatizerima bilo je strogo zabranjeno upražnjavanje ovih običaja povodom Božića i drugih vjerskih praznika kao i sklapanje crkvenog braka i krštenje djece. Međutim, poneki od njih su u tajnosti ipak obilježavali ovaj praznik.

Slatka opklada
Bilećanin Jevto Popara, u vrijeme Austrougarske vlasti, opkladio se u varoši u jednom kafanskom društvu da će poljubiti bulu (uobičajeni naziv za ljepuškaste muslimanke) i da zbog toga neće odgovarati. To jedne prilike i učini, pa ga na osnovu prijave pozvaše na sud. Austrijski sudija ga pri tom upita zašto je to učinio, budući da je takav prestup bio zabranjen zbog narušavanja međunacionalnih odnosa.
Dosjetljivi Jevto odgovori da ju je poljubio na Božić, a u pravoslavnoj vjeri je običaj da se tog dana ljube oni koji se vole.
Sudija potraži u zakonu stavku „običaj“ i kad se uvjeri da toga nema, oslobodi Poparu krivice jer tadašnji zakon nije poznavao običajno pravo.

vojo

Napuštena zgrada pekare, a nekad je hljebom hranila cijelu Bileću

Aktivisti Komunističke partije bili su zaduženi da evidentiraju porodice koje su koristile ove pekarske usluge i tako im otvarali dosijee.Ono što je bio poseban gušt je takoizvana umakalica a to je vruć hljeb i masnoća od pečenja pripremljenog u tepsiji.Tu jutarnju poslasticu uoči Božića mnogi su koristili a naročito oni koji nisu bili vjernici.U produžetku ove zgrade bila je stara turska kasarna kasnije od Austougarske obnovljena a zvali smo je Mali logor,

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
  1. Anica Reply

    Svaki put kada pročitam da neko napiše da se u komunističko vrijeme nije smjelo, slavit, krštavat i vjenčavat u crkvi i slični vjerski odredi, naježim se. To apsolutno nije tačno. I, ako je toga bilo, problem su pravili lokalni „moćnici“. U ustavu SFRJ je pisalo „Vjerske zajednice su odvojene od državnih i privatna su stvar svakog čovjeka“. Ja sam očit primjer da je tako. U mom kraju su svi kršteni i svi su slavili i nikada niko nije imao problem zbog toga. Svi vi koji ovo pišete ne poznate stvari, ustvari ljudi od kojih ih slušate su prave neznalice, ili možda pravdaju sebe prebacujući krivicu na komuniste. razmislite dobro. Imajte širinu. Ne budite Egoisti. Poznato je da egoisti imaju samo jednu istinu i to svoju.

Ostavite komentar




* Zakon o javnom informisanju – član 38: Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo.

Mišljenja iznijeta u komentarima privatno su mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Slobodna Hercegovina