100 GODINA OD UJEDINJENJA: Poslije trijumfalnog dočeka junačke srpske vojske, Dubrovnik je iz punih grudi proslavio prve dane slobode

100 GODINA OD UJEDINJENJA: Poslije trijumfalnog dočeka junačke srpske vojske, Dubrovnik je iz punih grudi proslavio prve dane slobode

  •  Većina članova Mjesnog odbora Narodnog vijeća u Dubrovniku 1918. bila je za sjedinjenje sa Srbijom bez preduslova.

Na čelu Mjesnog odbora bio je Pero Čingrija ali ga je zbog starosti zamenjivao Luko Bone. (1) U Spomenici o dočeku savezničkih vojska … i proslave narod. Ujedinjenja” od 28 februara 1919. istaknuto je : „Poslije triumfalnog dočeka junačke srpske vojske, Dubrovnik je iz punih grudi proslavio prve dane slobode … U tim gordim časovima budi se i dugo uništavani duh slobodnog Dubrovnika. U toj pjesmi sreće i blaženstva Dubrovnik nezaboravlja svoju dužnost kao prva predstraža ugroženoga mora; … Sačuvanju tih uspomena neka služe stranice ove spomenice.” (2) Članovi Srpskog sokola Dušan Silni i Hrvatskog sokola učestvovali su u svim manifestacijama. Prisustvovala su oba društva u svečanim blabodarenjima u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi 15 novembra 1918. Dočekali su izbeglice i srpske diplomate 29. 11. 1918. Oba društva učestvovala su skupa u svečanoj povorci prilikom proglašenja ujedinjenja 15 decembra 1918. Bili su pri dočeku članova ministarstava i srpske skupštine 6.12.1918. Sudelovali su korporativno sa društvenom zastavom pri svečanom dočeku francuskog generala Franše d Eperea (3)

U dubrovačkom listu „Rad“ opisano je kako je Dubrovnik proslavio ujedinjenje. U Dubrovnik su 6. decembra ušli predstavnici Srbije. Dubrovnik ih je primio u zanosu. U „Radu“ se isticalo : „Bio je lijep, vedar dan, kao i vedra radost oslobođenog Dubrovnika. Tisuće naroda, sa barjacima i narodnim i crkvenim. Paradni šeširi i crvene kape. Mlado i staro. Sve je bilo puno. I stabla. A kad se ukazaše prvi automobili, zanos je prešao u delirij. Dolaze državnici naše države. Vodi ih dr. Melko Čingrija. Pozdravlja ih Pero Čingrija. … A narod pjeva i kliče. Možda Dubrovnik nikad ne viđe takvog zanosa kao onaj dan. Slavlje je trajalo do mrkle noći. I pjevalo se i obilazilo gradom. Pred svetim Vlahom igralo se kolo…. Istu večer Kapetan Đorđević gromkim glasom javljaše narodu: Stižu nam veseli glasi. Na 1. decembra proglašeno je jedinstvo države. Narod ga je prekinuo. Do neba se prolamaše poklik radosti: Živjelo jedinstvo ! Živjela sloboda ! … Omladina je htjela još jednom da manifestuje svoju radost. Pod barjacima kretala se povorka gradom. U opć. Kavani bilo je više srbijanskih državnika. … Ministar Marko Trifković čestitaše Dubrovniku Slobodu. Narod je klicao osloboditeljima i jedinstvu. U Sokolani je bila igranka. Jedan akademičar pročita narodu govor Regentov, a narod slavljaše Karađorđeviće.“(4)

Vaso Piper u Dubrovniku

U Spomenici o dočeku savezničkih vojska … i proslave narod. Ujedinjenja” od 28 februara 1919. opisane su uspomene na boravak  srpskih državnika u Dubrovniku. Mnoštvo od više hiljada ljudi, okupljeno na  Pilama, pozdravilo je Nikolu Pašića poklicima : „Živio Nikola Pašić !”, „Živjela Srbija !” i „Živjela Jugoslavija !”. Dr. Pero Čingrija pozdravio je Pašića : „Veselimo se braćo, što vas je udes starog Dubrovnika doveo  ka nama, da se oporavimo od po tuđinskom zulumu zadatih nam rana. … Živio veliki srpski ministar Nikola Pašić, koji nas je do ovog velikog časa poveo !” Muzika je svirala „Bože pravde” a mnoštvo je klicalo Pašiću, dr. Peru Čingriji, i saveznicima.  Nikola Pašić u svom govoru istakao je : „Sad je na nama da svojim radom učinimo od ove naše države jednu veliku i kulturnu državu, koja će se moći natjecati sa drugim kulturnim narodima u Evropi. Ja Vas molim da svi složno poradite, da naša buduća kraljevina bude imati onaj ugled, koji je zaslužila.” Muzika je svirala  „Oj Slaveni”, padala je kiša cveća i poklici oduševljenja. U kneževom dvoru sledilo je primanje predstavnika vlasti, društava i korporacija. Seljaci i akademičari pozdravljali su Pašića u ime Principa, Žerajića i Jukića.(5) Ministar Marko Trifković i poslanici posetili su Dubrovnik 8 decembra 1918. Trifković je po majci bio Dubrovčanin.

 Proslava Ujedinjenja 15 decembra 1918. u Dubrovniku bila je istovremeno protest protiv talijanskih pretenzija na Primorje. Pred Opštinom okupilo se više hiljada građana sa društvima i korporacijama pod zastavama. Govorio je župnik Kliševa Don Ivo Matić. U svom govoru je između ostalog rekao : „Narode Srba, Hrvata i Slovenaca, državljani mlade Jugoslavije, podanici uzvišenog Petra Karađorđevića, da ste mi zdravo! Zapala ma časna i laskava zadaća da vam danas ja, baš ja, katolički sveštenik, objasnim značaj i zamašaj  velikog historičkog čina čiji spomen danas ovolikim slavljem i zanosom svetkujemo. … Imamo kralja domaće krvi. Imamo slobodnu i ujedinjenju domovinu! To je poklik, koji se ovih dana razliježe od Soče do Vardara, od Triglava do Balkana. … Onima koji su zabrinuti za interese katoličke crkve kazat  ću veliku istinu. … To sam najbolje ja, katolički sveštenik, na sebi iskusio, jer sam mnogo puta morao dušu i srce stiskati da s oltara narodu reknem nešto što je  bilo u  direktnoj opreci i sa mojoj vlastitom savješću i sa interesima moga naroda. Jest, u staroj grešnici takove su bile prilike, da je riječ sveštenika s oltara bila kontrolisana bajunetama austrijskih pandura. … A meni u ovome času pada pogled na vas, srpski vojnici, na vas Orlovi Beli. Priznanje i harnost za podnesene patnje, za izvojštene pobede čitav vam je narod dostojno iskazao.  Od danas prestaje svaka razlika između nas i vas. … Puštam topao celov na vaše junačko čelo, a u tom celovu hoću da sakupim svu ljubav i odanost mog Dubrovnika. Ovaj celov neka se s vaših čela vine daleko tamo  u stoni Beograd i otpočine na sumorne grudi kralja Petra  i na viteško čelo dostojnog mu sina princa Aleksandra, i taj celov neka bude dokaz odanosti, ljubavi i privrženosti dubrovačkih Srba i Hrvata  Njihovim kraljevskim Veličanstvima. … Neka živi naša ujedinjena i slobodna Jugoslavija!” (6)

Kristo Dominković,

U Spomenici o dočeku savezničkih vojska … i proslave narod. Ujedinjenja” dat je govor dra. Josipa Marčelića, dubrovačkog biskupa, izrečen na svečanom „Tebe Boga hvalimo …”, u stolnoj crkvi, prikom proslave ujedinjenja 15 decembra 1918. Između ostalog istakao je : „Stoga onom brižljivošću, kojom smo u početku strašnog svjetskoga rata, kao otac i pastir, ozbiljnom riječi odvraćao sinove svoje od bilo kojih osveta i mržnja,  isto tako … želimo da na zastavi našoj bude zapisano : ljubav, sloga, sklad, mir i red !  Toliko nam to više treba, jer se moramo svi okupiti i svoje sile posvetiti procvatu i napretku mlade Jugoslavije. Rat nas je istrijebio; glad, patnje i bolesti umorile, pak još ne bi trebalo, nego da nas mržnja ljuta poput ljutih zmija, zatre, a to nama ne u prilog ni u hator, nego samo na radost i zadovoljstvo naših neprijatelja. … kako sam naglasio  dne 4. augusta 1914 na početku rata, kad sam osudio spletke na propadnuće pojedinih….”. (7)

Prilikom proslave ujedinjenja 15 decembra 1918. na svečanom blagodarenju u crkvi Sv. Blagoveštenja govorio je protoprezviter Sava Barbić. U svom govoru istakao je : „Ove smo dane  proslavljali naše oslobođenje od vjekovnog tirjanstva i ropstva, a danas proslavljamo znameniti i epohalni čin; proslavljamo slobodu našu i ujedinjenje naše s osloboditeljicom i majkom našom Srbijom; … Ah, sjećajmo se, dragi moji, ovih strašnih i krvavih godina, puni grožnja i strahota; sjećajmo se tih mučenika i boraca; tih junaka i vitezova ! Pominjimo ih punim priznanjem, punom zahvalnošću, jer su nas i suviše zadužili. Položili su i dušu i život svojza odbranu našu, za spasenje i oslobođenje naše ! No nije se dosta samo sjećati, nije dosta samo spominjati one koji živote svoje za slobodu našu položiše.  Ako hoćemo da se njima dostojno odužimo, mi treba da sve učinimo, da se svi do jednoga založimo za djelo njihovo, koje su oni više nego li život svoj cijenili, biva ovu zlatnu slobodu očuvamo, dogradimo i upotpunimo. … Pazimo, braćo, i spomenimo se, da pred vratima naše velike, a mlade države stoji neprijatelj, koji jedva čeka da vidi među nama neslogu kako bi je iskoristio u svoje osvajačke svrhe.“ (8)

Većina članova Mjesnog odbora Narodnog vijeća u Dubrovniku 1918. bila je za sjedinjenje sa Srbijom bez preduslova. Prilikom ujedinjenja priređene su manifestacijeu kojima su učestvovale korporacije i građani. O tome su pisali u listu „Rad“, u „Spomenici 25. godina sokolskog rada u Dubrovniku” i u Spomenici o dočeku savezničkih vojska … i proslave narod. Ujedinjenja” koju je izdao knjižar Jovo Tošović. Te pomenicame i članci u listu „Rad“ ostali su kao uspomene na   manifestacije u Dubrovniku 1918.

 

                                                                                           Saša Nedeljković
                                     član Naučnog društva za zdravstvenu istoriju Srbije

Napomene:
  1. Franko Mirošević, „ Počelo je 1918 …: Južna Dalmacija 1918–1929“, Zagreb 1992, str. 44, 46;
  2. J.M, „Spomenica o dočeku savezničkih vojska i mornarica, srpskog diplomatskog kora, ministra presjednika Nikole Pašića, generala Franchet d Esperey i proslave narod. ujedinjenja”, Srpska Dubrovačka Štamparija 1919. Izdanje knjižare J.Tošovića, , str. 3,4;
  3. „Spomenica 25. godina sokolskog rada u Dubrovniku”, Sokolsko društvo Dubrovnik, Dubrovnik, 1929, str. 50;
  4. „Dubrovnik u slavu Ujedinjenja“, „Rad“, Dubrovnik, 29. novembra 1919, br. 2, str. 3;
  5. „Naš Kavur”, „Spomenica o dočeku savezničkih vojska i mornarica, srpskog diplomatskog kora, ministra presjednika Nikole Pašića, generala Franchet d Esperey i proslave narod. ujedinjenja”, Srpska Dubrovačka Štamparija 1919. Izdanje knjižare J.Tošovića, str. 22-25;
  6. „1. Decembra 1918.”, „Spomenica o dočeku savezničkih vojska i mornarica, srpskog diplomatskog kora, ministra presjednika Nikole Pašića, generala Franchet d Esperey i proslave narod. ujedinjenja”, Srpska Dubrovačka Štamparija 1919. Izdanje knjižare J.Tošovića, str. 28, 29, 30;
  7. „Govor dra. Josipa Marčelića, biskupa dubrovačkog izrečen na svečanom „Tebe Boga hvalimo …”, „Spomenica o dočeku savezničkih vojska i mornarica, srpskog diplomatskog kora, ministra presjednika Nikole Pašića, generala Franchet d Esperey i proslave narod. ujedinjenja”, Srpska Dubrovačka Štamparija 1919. Izdanje knjižare J.Tošovića, str. 31-33;
  8. „Govor Protoprezvitera Save Barbića izrečen na svečanom Blagodarenju …”, „Spomenica o dočeku savezničkih vojska i mornarica, srpskog diplomatskog kora, ministra presjednika Nikole Pašića, generala Franchet d Esperey i proslave narod. ujedinjenja”, Srpska Dubrovačka Štamparija 1919. Izdanje knjižare J.Tošovića, str. 37;

PIŠI ĆIRILICOM: Tekstove sa portala Slobodna Hercegovina, uz obavezno navođenje izvora i link, mogu da prenose samo oni sajtovi koji koriste srpsko pismo
O autoru

Ostavite komentar




* Zakon o javnom informisanju – član 38: Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo.

Mišljenja iznijeta u komentarima privatno su mišljenje autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Slobodna Hercegovina